Podravina je dala velik prilog kulturnoj baštini Hrvatske kroz naivno slikarstvo, no ovaj nemiran kraj na granici dravske ravnice dao je i mnogo izvanredno talentiranih književnika. Seljački književnik Mihovil Pavlek Miškina (Đelekovec, 1887. - Jasenovac, 1942.) stoji na samom vrhu te književnosti. Bio je samouk i uložio je golem trud da izgradi sebe i spozna svijet oko sebe pa je svoje percepcije prirodnog svijeta, a onda i društva zapisao te se za poboljšanje tog svijeta borio mirnim, nenasilnim putem usprkos svojoj buntovnoj prirodi. Njegov opus nije velik, ali je u svojim djelima rekao sve što je trebalo reći o seljačkom životu u koprivničkoj i ludbreškoj Podravini u prvoj polovici 20. stoljeća. Tražio je da se svijet mijenja radom i poštenjem te da se upravo tim načinom izgradi miran i napredan dom za seljaka. Njegova književna djela našla su izraz u političkoj djelatnosti i moramo ih razmatrati kao cjelinu zajedno, a u sklopu ekonomskih, socijalnih, ali i političkih prilika u Podravini u međuratnom razdoblju.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperProf. dr. dc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, redovna sveučilišna profesorica u mirovini