Nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. na području Podravine započela je genocidna i rasistička politika ustaškog režima nad Srbima, Židovima i Romima. Uz ideološko opravdanje progona, ustaškom režimu bitno je bilo domoći se nekretnina i druge vrijedne imovine kojom su raspolagali Židovi i Srbi. Pod krinkom tumačenja da se takvom politikom namjerava ojačati hrvatsko gospodarstvo počinjena je velika otimačina, te su ustaški čelnici i njihovi pojedini pristaše preko noći stekli velika bogatstva. Za trgovačke radnje i poduzeća Židova i Srba određeni su povjerenici, a na seoske posjede Srba naseljavani su Slovenci ili siromašniji domaći seljaci. Produktivnost tih imanja i poduzeća osjetno je smanjena jer novi upravitelji nisu bili dovoljno vješti za vođenje povjerenih im subjekata, pa je time i gospodarstvu načinjena šteta. Ustaške vlasti imale su i sulud plan za postupanje s vjerskim objektima Židova i Srba, koji je uključivao rušenje dijela ovih kulturnih i vjerskih spomenika, no na sreću taj se plan u konačnici nije ostvario.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperVladimir ŠADEK