• PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ KOT SPODBUJEVALEC REGIONALNEGA RAZVOJA
• KARTOGRAFSKI IZVORI ZA POVIJEST ĐURĐEVCA OD SREDNJOVJEKOVNE UTVRDE DO IDEALNOGA GRADA
• URBAR PAVLINSKOGA SAMOSTANA U STREZI 1477. GODINE
• ODNOS SREDIŠNJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICE ZA VLADAVINE UGARSKO-HRVATSKOGA KRALJA MATIJAŠA KORVINA (1458. - 1490.)
• PROSTORNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNIH KRALJEVSKIH GRADOVA U PODRAVINI
• PRILOG POZNAVANJU MOBILNOSTI STANOVNIŠTVA KOPRIVNICE DO POČETKA 17. STOLJEĆA
• CEHOVI I BRATOVŠTINE U PODRAVINI KRAJEM SREDNJEGA I POČETKOM NOVOGA VIJEKA
• CIJENA KOPRIVNIČKE POVELJE IZ 1356. GODINE
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ČASOPISA

ODNOS SREDIŠNJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICE ZA VLADAVINE UGARSKO-HRVATSKOGA KRALJA MATIJAŠA KORVINA (1458. - 1490.)

Odnos središnje vlasti i grada Koprivnice za vladavine Matijaša Korvina, prema sačuvanim izvornim podacima, u najvećem dijelu odgovara u historiografiji već apostrofiranim odnosima kralja prema gradovima i njihovim stanovnicima. U početku je kralj, motiviran traženjem saveznika krune, potaknuo emancipaciju grada od velikaških vlasti Celjskih i njihovih nasljednika. Kasnije, u već promijenjenim okolnostima, kralj je dao potporu susjednom plemstvu u interesnom sporu s građanima Koprivnice (primjer Turnera i posjeda Mogovine). Konačno je Korvin, nedovoljno zainteresiran za njegovu društvenu promociju i doživljavajući ga prema svemu sudeći nedovoljno važnim u sklopu vlastite unutarnje i vanjske politike, grad Koprivnicu prepustio novoj velikaškoj eliti, sinovima bana Ernuszta. Kao velikaški grad, Koprivnica je i ušla i izišla iz Korvinova doba. Jedina promjena bila je ta što je nakon starih etabliranih velikaša došla u ruke novih kraljevih miljenika nižega podrijetla. Prema svemu sudeći, Koprivnica nije tijekom Korvinove vladavine, bilo pod kraljevom ili pod vlašću Ernuszta, doživjela značajnije društvene i gospodarske promjene niti je njen status unutar Slavonije i cjeline kraljevstva poboljšan. Što zbog objektivnih ograničenja dostignutog stupnja društvenog razvoja u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, što zbog kraljeve subjektivne inertnosti, i na primjeru Koprivnice vidi se da gradovi za Korvina većinom nisu uspjeli prevladati nametnuta im ograničenja. To će, u koprivničkom slučaju, ostati zadatak za daleku budućnost. Korvinovo doba možemo stoga zaključno označiti razdobljem neiskorištenih koprivničkih mogućnosti.