I nakon dravnog osamostaljenja (1991.), Hrvatska se prema relevantnim ekonomskim i demografskim pokazateljima nastavila regionalno neravnomjerno razvijati. Prvenstveno zbog nastavljanja dosta intenzivnog procesa deruralizacije, razlike izme?u pojedinih regija u zadnjih petnaestak godina jo se i pove?avaju. Tom procesu znatno je pridonio i rat (1991.-1995.), koji je krajeve uz granicu prema Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori stavio u jo nepovoljniji gospodarski poloaj. Koncentracijom najproduktivnijeg stanovnitva, kapitala i vlasti, Zagreb postaje posve dominantna to?ka Hrvatske. Stoga, usprkos poeljnom i planiranom policentri?nom razvoju, u stvarnosti sve vie prevladava monocentrizam Zagreba i njegove gravitacijske zone (i donekle Rijeke, Splita i Osijeka). Hrvatska danas ima, zapravo, dvije osnovne razvojne osovine: 1. Zapadna - od Me?imurja preko Zagreba do Rijeke i Pule, te 2. Obalna crta Jadranskog mora - od Umaga do Cavtata. Svi ostali krajevi Hrvatske ekonomski, pa i demografski, znatno zaostaju. Moe se prognozirati da ?e se te regionalne razlike slijede?ih godina jo i pove?avati. U kontekstu tih promjena, prostor Koprivni?ko-krieva?ke upanije nalazi se u gornjem dijelu tablice prema razvijenosti hrvatksih upanija. U nekim bitnim gospodarskim pokazateljima, kao to je primjerice bruto drutveni proizvod po stanovniku, ova upanija nalazi se tik uz bok najrazvijenijima (nalazi se na 4. mjestu).
Stru?ni rad / Professional paperDragutin Feletar, akademik