Vojnokrajiška prava su objavljena 1754. godine za područje Varaždinskog i Karlovačkog generalata, a nešto kasnije i za ostale dijelove Krajine. Bila su vanjski znak unifikacije vojnokrajiškoga prostora. Riječ je o opsežnom dokumentu na njemačkome jeziku kojim se reguliraju različita područja poput sudstva, građanskog i krivičnog postupka te zemljišnih odnosa. Zemljišnoposjedovni odnosi regulirani su jednim od njegovih ukupno sedam dijelova, (Titulus IV.) Varaždinski generalat pritom se našao u specifičnoj situaciji zbog svoje tradicije Vlaških statuta iz 1630. i, na tom tragu, pravnih akata vojnokrajiških reformatora iz prve polovice 18. stoljeća, napose Hildburghausena. Usporedba cjelokupnoga teksta Vojnokrajiških prava s ranijim pravnim dokumentima bila bi preopsežna tema za članak, stoga se ovaj rad fokusira na usporedbu regulacije zemljišnoposjedovnih odnosa u Vojnokrajiškim pravima s regulacijama iz prve polovice 18. stoljeća u Varaždinskom generalatu te ističe kontinuitete i diskontinuitete u pravnoj regulaciji zemljišnoposjedovnih odnosa koji su bili temelj vojnokrajiškoga društva.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperKristina MILKOVIĆ