Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Partija je pokrenula široku kampanju stabilizacije kako bi pokušala spasiti jugoslavenski socijalistički projekt pred golemim izazovima ekonomske, političke i općenito društvene krize. Kako je ukupna kriza dobrim dijelom bila rezultat strukturalnih problema, proizašlih iz dugog kontinuiteta antagonističkog odnosa dvaju vrijednosnih sustava, tržišnog i socijalističkog, tako su i odgovori na nju imali razmjerno ograničen utjecaj. Ovaj članak zato promatra izvore i utjecaje fenomena krize i stabilizacije u Jugoslaviji iz perspektive realizacije socijalističkog projekta te diskurs koji su političke i poslovne elite zauzimale u odnosu naspram službene ideologije i nastalih okolnosti. Pritom, članak pridaje posebni značaj velikim poslovnim sustavima, poput građevinskih giganta Industrogradnje iz Zagreba i GK Međimurja iz Čakovca, odnosno njihovom poslovnim odlukama u izrazito neizvjesnim ekonomskim uvjetima. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja doprinos mladoj znanstvenoj raspravi iz polja poslovne historiografije i povijesti posljednjeg desetljeća jugoslavenskog socijalističkog projekta.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperSaša VEJZAGIĆ