Vinko Kolar (1900-1966) rođen je Đurđevcu, umro je u Koprivnici. Njegov život oslikava svakodnevicu običnog pravnika u prvoj polovini 20-og stoljeća. On je primjer života pravnika u sistemima koji su se mijenjali, odnoseći se različito prema školovanim pravnicima, čija je nezavisnost kao dijelova pravnog sistema sve više slabila tijekom 20. stoljeća, pretvorivši ih poslije 1945. u produženu ruku političke vlasti. Tomu nije mogao izbjeći ni Vinko Kolar, koji je 1925. postao činovnik u pravosuđu i radio sve do 1963. godine, kada je otišao u mirovinu da bi tri godine nakon toga umro. Iako dugo u pravosuđu on je ostao u najnižem sudu, što je posljedica ne samo izmjene državnog sustava, već i njegovog traženja da bude što samostalniji i nezavisniji pravnik a sve u stalnoj skrbi za obitelj. Kada je umro nije imao nikakvih materijalnih dobara. koje bi ostavio u nasljeđe svojoj obitelji osim porodične mirovine koju je uživala supruga Jelisava do svoje smrti. Vinko Kolar bio je radin i savjestan pravnik koji nikada nije došao u sukob niti sa strankama niti s pravosuđem. Živio je jednostavno i skromno, nastojeći da nikoga ne povrijedi i uvijek se je vraćao svojoj Podravini, gdje se rodio i gdje je umro. Krenuo je dobro, ali su ga poremećaji u društvu omeli u mirnom životnom putu i cilju kojem je težio, te je mijenjao i zaposlenja i mjesto rada smatrajući da je interes njegove obitelji i uloga oca hranioca uvijek na prvom mjestu, što sam ja kao kćerka i povjesničar pratila. Zahvaljujući svom karakteru uspio je ipak doživjeti 66 godina, za razliku od većine kolega svoje generacije koji su izašli iz pravosudnog sustava bilo likvidacijom ili vlastitom odlukom. Kolarov životni put nije ništa iznimno, ali oslikava jedno vrijeme kada je biti pravnik bilo i teško i riskantno, a svakako vrlo nezahvalno.
Pregledni rad / ReviewMira KOLAR