Ludbreki kotar je za razliku od koprivni?kog, koji je imao elemente i vojni?kog i banskog grada, bio trgovite koje se razvijalo kao sredite nekoliko plemi?kih veleposjeda i podru?je kojim je nakon prestanka osmanlijskih upada ila najkra?a veza izme?u zapadne Ugarske i Zagreba, a na tom se putu razvilo i svetite Svete krvi Isusove. Zbog toga je privredna aktivnost u tom podru?ju bila slaba, izuzev gostioni?ke djelatnosti, na to je svakako u devetnaestom stolje?u utjecala velika prometna izoliranost kada su veze sa Zagrebom krenule drugim putovima. U prolosti je ludbreko podru?je pripadalo Krieva?koj upaniji, ali kasnije dolazi do rascjepa pa sve vie ja?a u vrijeme Vojne krajine pripadnost Varadinskoj upaniji kao dijelu Banske civilne Hrvatske i uloga plemi?kih obitelji Batthyani, Drakovi? i Rauch odrazila se u obilju malih naselja u kojima je uvijek bilo obrtnika i malih trgovina koje su zadovoljavale minimalne potrebe stanovnitva, dok su se ve?e kupnje i prodaje obavljale u Koprivnici, ?akovcu, Donjoj Dubravi, Legradu ili Varadinu. Najblia eljezni?ka stanica bila je u ?akovcu i Koprivnici. Kroz Adresar iz 1890. moemo uo?iti strukturu obrtnika i trgovaca, a kroz usporedbu s istoimenim radovima za kotar ?ur?evac, Koprivnicu i Krievce moemo uo?iti razlike izme?u kotara gdje je Ludbreg imao najslabije razvijenu strukturu obrtnitva i trgovine. To je podru?je sve do 1937. bilo bez eljezni?ke pruge, a zbog zapo?etog propadanja veleposjeda bilo preputeno nazadovanju, s nastojanju da o?uva tradicionalne oblike ivota iz vremena feudalizma. Ovaj rad je dio trilogije o obrtnicima i trgovcima Sredinje Podravine 1890. godine koji su ve? objavljeni.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper