• NOVI ARHEOLOŠKI LOKALITETI S METALURŠKOM DJELATNOŠĆU NA PROSTORU PODRAVINE
• VLAŠKI STATUTI I NJIHOVA USPOREDBA S POVLASTICAMA MAĐARSKIH HAJDUKA
• POVIJEST ŠUMARSTVA PODRAVINE I PRIGORJA – ŠUMARIJA GOLA I LOVIŠTE REPAŠ U PREKODRAVLJU (U POVODU 145. GODIŠNJICE)
• ISELJAVANJE IZ HRVATSKE – RAZVOJNO I/ILI SIGURNOSNO PITANJE?
• ROMI U PITOMAČI: IZMEĐU ETNOMIMIKRIJE I OČUVANJA ROMSKOG IDENTITETA
• WEISS-MERHAUT-VOŠICKI ILI POGLED U KOPRIVNIČKO IZDAVAŠTVO U PRVIM DESETLJEĆIMA 20. STOLJEĆA
• RUDNICI UGLJENA NA PODRUČJU MEĐIMURJA I KOPRIVNIČKE PODRAVINE NAKON 1945. GODINE
• O KRANJCIMA U HRVATSKO-SLAVONSKOJ VOJNOJ KRAJINI OD KRAJA 16. DO POČETKA 18. STOLJEĆA. PRILOG POZNAVANJU SLOVENSKO-HRVATSKIH VEZA U RANOME NOVOM VIJEKU
• ANALIZA I POSTOJEĆE STANJE IZVORA GEOTERMALNIH VODA NA PODRUČJU VARAŽDINSKE ŽUPANIJE
• VRIJEDNOSTI I ANALIZA TURIZMA TRIJU ZNAČAJNIH KUPALIŠNIH GRADOVA NA OBALI JEZERA BALATON U DESETLJEĆU I POL 21. STOLJEĆA
• GASTRONOMSKA PONUDA PODRAVINE U FUNKCIJI RURALNOG TURIZMA
• UTJECAJ POJEDINIH ČIMBENIKA INSTRUMENTA MARKETINGA NA USPJEŠNOST SUBJEKTA LOKALNOG TRŽIŠTA HRANE U KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKOJ ŽUPANIJI
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA, ČASOPISA I ZNANSTVENIH SKUPOVA
• UPUTE SURADNICIMA

VLAŠKI STATUTI I NJIHOVA USPOREDBA S POVLASTICAMA MAĐARSKIH HAJDUKA

Ustrojavanjem Vojne krajine (Vojna granica, njemački Militärgrenze) u Hrvatskoj i Ugarskoj u službu Habsburgovaca su kao graničari stupili mnogi bivši kmetovi, stočari nomadi i izbjeglice iz područja pod Osmanlijama. Među njima su se izdvajali Vlasi i hajduci koji su u 17. stoljeću dobili povlastice (Vlaške statute i hajdučke privilegije) i postali privilegirani slojevi društva. Vlasi doseljeni s Balkana donijeli su sa sobom svoje običajno pravo, zadrugu kao staru slavensku društveno-ekonomsku zajednicu, knezove i svoju samoupravu te sudstvo, odnosno vojvode kao vojne zapovjednike. Habsburgovci su im uz to dali porezne i ine povlastice, a zauzvrat su Vlasi kao graničari nadzirali važnije putove, planinske tjesnace, osiguravali putnike i prijevoz tereta. Kasnije su austrijski vojni zapovjednici uvidjeli kako je neizbježno sagraditi i tvrđave u Vojnoj krajini. Prvi je sagrađen Karlovac 1581. godine. Kod njegova nastanjivanja je naseljenicima obećano nasljedno vlasništvo nad zemljištem i kućama, održavanje dva sajma godišnje i jedan tržišni dan tjedno. Bečki dvor je na taj način ostvario nekoliko ciljeva: jeftinu vojsku za obranu granica, grupiranje graničara unutar jednoga čvrsto zatvorenoga prostora, prikupljanje svih novčanih sredstava na jednomu mjestu i ustrojavanje središnjih institucija i centraliziranoga vojnopolitičkoga poretka. Graničari su bili vezani uz ovaj poredak putem prava na zemljište i osobnu slobodu te darovanu im samoupravu. Zato su kralju bili beskrajno odani te ih je mogao koristiti ne samo u borbama protiv Turaka, nego i u unutarnjim sukobima, kod ustanaka seljaka ili plemića. Ugarski hajduci su bili sličnoga socijalnoga podrijetla kao i hrvatski graničari, a uključivanjem u regularnu vojsku (u 16. stoljeću) legaliziran je njihov poseban društveni status. Od tada se naziv hajduk uglavnom odnosio na mađarsko pješaštvo nastalo iz redova seljaka. Za razliku od Vlaha koji su povlastice dobijali od Habsburgovaca, hajduci su ih primali od feudalnih gospodara (knez Bočkai im je darovao naselja i kolektivno plemstvo unutar njih), ali i od Osmanlija (1608. godine su im nadvojvoda Matija i budimski paša zajedničkom izjavom potvrdili povlastice koje su dobili od kneza Bocskaija) te od Habsburgovaca (narečene privilegije im je potvrdio car i kralj Ferdinand III.). U ovom radu analiziramo Vlaške statute i povlastice hajduka, kao i pokušaje hrvatskoga i ugarskoga plemstva da graničare potčine pod svoju vlast.