Ustrojavanjem Vojne krajine (Vojna granica, njema?ki Militrgrenze) u Hrvatskoj i Ugarskoj u slubu Habsburgovaca su kao grani?ari stupili mnogi bivi kmetovi, sto?ari nomadi i izbjeglice iz podru?ja pod Osmanlijama. Me?u njima su se izdvajali Vlasi i hajduci koji su u 17. stolje?u dobili povlastice (Vlake statute i hajdu?ke privilegije) i postali privilegirani slojevi drutva. Vlasi doseljeni s Balkana donijeli su sa sobom svoje obi?ajno pravo, zadrugu kao staru slavensku drutveno-ekonomsku zajednicu, knezove i svoju samoupravu te sudstvo, odnosno vojvode kao vojne zapovjednike. Habsburgovci su im uz to dali porezne i ine povlastice, a zauzvrat su Vlasi kao grani?ari nadzirali vanije putove, planinske tjesnace, osiguravali putnike i prijevoz tereta. Kasnije su austrijski vojni zapovjednici uvidjeli kako je neizbjeno sagraditi i tvr?ave u Vojnoj krajini. Prvi je sagra?en Karlovac 1581. godine. Kod njegova nastanjivanja je naseljenicima obe?ano nasljedno vlasnitvo nad zemljitem i ku?ama, odravanje dva sajma godinje i jedan trini dan tjedno. Be?ki dvor je na taj na?in ostvario nekoliko ciljeva: jeftinu vojsku za obranu granica, grupiranje grani?ara unutar jednoga ?vrsto zatvorenoga prostora, prikupljanje svih nov?anih sredstava na jednomu mjestu i ustrojavanje sredinjih institucija i centraliziranoga vojnopoliti?koga poretka. Grani?ari su bili vezani uz ovaj poredak putem prava na zemljite i osobnu slobodu te darovanu im samoupravu. Zato su kralju bili beskrajno odani te ih je mogao koristiti ne samo u borbama protiv Turaka, nego i u unutarnjim sukobima, kod ustanaka seljaka ili plemi?a. Ugarski hajduci su bili sli?noga socijalnoga podrijetla kao i hrvatski grani?ari, a uklju?ivanjem u regularnu vojsku (u 16. stolje?u) legaliziran je njihov poseban drutveni status. Od tada se naziv hajduk uglavnom odnosio na ma?arsko pjeatvo nastalo iz redova seljaka. Za razliku od Vlaha koji su povlastice dobijali od Habsburgovaca, hajduci su ih primali od feudalnih gospodara (knez Bo?kai im je darovao naselja i kolektivno plemstvo unutar njih), ali i od Osmanlija (1608. godine su im nadvojvoda Matija i budimski paa zajedni?kom izjavom potvrdili povlastice koje su dobili od kneza Bocskaija) te od Habsburgovaca (nare?ene privilegije im je potvrdio car i kralj Ferdinand III.). U ovom radu analiziramo Vlake statute i povlastice hajduka, kao i pokuaje hrvatskoga i ugarskoga plemstva da grani?are pot?ine pod svoju vlast.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperLadislav HEKA