Donjome?imuurske su pjesmarice s kraja 19. stolje?a izravan odraz drutveno-politi?kih prilika u tom kraju. Me?imurje je 1720. stvarno i pravno pripojeno upaniji Zala, dakle Ma?arskoj. Tako ostaje punih dvjesto godina (do Trianonske konferencije 1920.), s kra?om neuspjelom Jela?i?evom epizodom (1848. 1861.) pripojenja toga kraja Hrvatskoj. Za cara Josipa II. ( 1790.) nema neposrednih posljedica tog ?ina, ali zato one postaju to stvarnije nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Proces totalne ma?arizacije Me?imurja postaje posebno agresivan na prijelazu iz 19. u 20. stolje?e. Sav je ?inovni?ki i u?iteljski kadar ma?arski (s iznimkom onih Hrvata koji besprijekorno govore ma?arski). Slubeni je jezik ma?arski, a i nastava se u kolama izvodi na ma?arskom jeziku. Hrvatskih knjiga nema, a malo Me?imuraca poznaje tako dobro ma?arski jezik da bi moglo s razumijevanjem ?itati ma?arske knjige. Ipak nekoliko bitnih okolnosti ide naruku Me?imurcima. Prvo, Me?imurje je ostalo pod Zagreba?kom biskupijom, pa sve?enici smiju propovijedati na hrvatskom jeziku. Drugo, jo uvijek je iznimno iva usmena pjesma, i svjetovna i duhovna. Tre?e, u koli se posebna panja posve?ivala lijepom pisanju, to je i danas vidljivo iz starijih pisama, ugovora, namira i obiteljskih biljeaka. U takvim je prilikama, posebno u isto?nom Me?imurju, zaredalo sastavljanje rukopisnih pjesmarica, ali preteno duhovnog zna?aja. Vie takvih pjesmarica ?ine deblje biljenice stru?no uvezane u kou, s utisnutim imenima sastavlja?a na koricama (to su u Donjem Vidovcu: Vegi Valent, Vegi tefan i Luka Mihalj). Posebno se lijepim rukopisom, ujedna?enim Gajevim pravopisom i cjelovito?u poetskih zapisa isti?u dvije donjodubravske rukopisne zbirke potekle iz pera Matije Feletara. Prva je opsenija i sadrava sedamdeset osam pjesama koje se mogu podijeliti u ?etiri tematske grupe: pjesme Marijine, pjesme romarske, pjesme korizmene i pjesme sveta?ke (hagiografske). Najbrojnija je prva, a svakako najpopularnija druga skupina romarske pjesme. Jedino se kod te skupine i danas, osim tekstova, pamte i napjevi. Korizmene su pjesme usredoto?ene na Veliki tjedan, Isusovu muku, njegovu smrt na kriu i na patnje Djevice Marije nad stranom sudbinom jedinog sina. Od sveta?kih su pjesama posebno dojmljive Pesma od sv. Ivana Nepomuka i iznimno duga Pesma od pastira koja bi, svakako, zasluila posebnu knjievno-povijesnu interpretaciju. Druga je pjesmarica po opsegu neto manja i sadrava esnaest pjesama. Tu dominiraju pjesme-molitve, ali ima i tekstova koji upu?uju na iznimnu starost. Radi se, u prvom redu, o Pesmi od 10 zapovedi Boji i Pesmi od sv. tefana kralja. Mnoge pjesme svojom duinom potvr?uju ?injenicu da je sastavlja? morao imati na raspolaganju i pisane predloke (rukopisne i tiskane), jer se tako dugi tekstovi nisu mogli sa?uvati samo usmenim prenoenjem. O?igledno je, dakle, da su Me?imurci, premda to na prvi pogled nije vidljivo, stolje?ima odravali ?vrste kulturne veze sa irim kajkavskim govornim prostorom. Jezik je u svim spomenutim rukopisima i u najteim razdobljima pokazivao svoju jedrinu i izraajnost. Bila je to nepremostiva prepreka ne samo totalnoj nego i djelomi?noj ma?arizaciji Me?imurja. Ostaje, me?utim, alosna ?injenica da se to iznimno jezi?no i poetsko blago danas ?uva samo u rukopisima. Pojava je brojnih me?imurskih rukopisnih pjesmarica nastalih u zadnjem desetlje?u 19. stolje?a ?vrsto odre?ena povijesno-drutvenim okolnostima specifi?nim za taj zemljopisni prostor.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperIvan Zvonar