Povijest kontinentalnih franjevaca u novom vijeku dobila je svoje historiografsko vrednovanje u djelima Franje Emanuela Hoka. Njegov dugogodinje bavljenje povije?u franjevaca kopnene Hrvatske s osobitim teitem na razdoblju od 16. do 18. stolje?a stvorilo je zaokruenu sliku franjeva?kog pastoralnog, kulturnog, znanstvenog i drutvenog djelovanja u tome razdoblju. Zapo?evi svoja istraivanja povije?u visokog kolstva uz koje je vezano nastajanje kulturnih krugova oko tih kola i stvaranje filozofsko-teolokih smjernica na skotisti?koj osnovi dovelo je do odre?enog pluralizma na tom podru?ju u 17. i 18. stolje?u na prostoru banske Hrvatske. Djelovanjem redovni?kih zajednica, u ovom slu?aju franjevaca, Hrvatska je u ovome razdoblju, nakon stolje?a protuosmanlijskih ratova, ponovno uvedena u duhovna i intelektualna kretanja europskog zapada. Hokov interes usmjeren je u prvom redu na znanstveno vrednovanje franjeva?kih prinosa hrvatskoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti u spomenutim stolje?ima. Temelje?i svoje radove na prou?avanju triju povijesnih okosnica koje su obiljeile franjevatvo kontinentalne hrvatske u novom vijeku - katoli?ka obnova, barok i jozefinizam - Hoko je postao nezaobilazan referentni izvor za navedenu problematiku i vode?i stru?njak za jozefinizam i njegove posljedice na hrvatskim prostorima.
Pregledni rad / ReviewMr. sc. Daniel Patafta