Ludbreška je pjesmarica rukopisna zbirka poetskih tekstova (bez notnih zapisa) završena nakon 1833. godine. Najvećim dijelom sadržava napitnice preuzete iz starijih rukopisnih zbirki ili naprosto zapisane po pjevanju u raznim prigodama. Pretežu kajkavske, ali među njima ima štokavskih, mađarskih, njemačkih, latinskih i slovenskih zapisa. Pored napitnica tu je i veći broj dužih ili kraćih pjesama. Najveći dio zapisa opet čine kajkavski tekstovi, ali su među njih ubačene štokavske, mađarske i njemačke popijevke, a jedna je i naslovljena kao Kranyzka. Osnovna je značajka tog dijela rukopisa da su u njemu citirani primjeri iz pisane i usmene književnosti toliko isprepleteni da se samo pomnjivom analizom mogu odvojiti jedni od drugih. Usmenoknjiževni su kajkavski tekstovi prostorno ograničeni na relativno malo područje u Podravini istočno od Ludbrega i na srednje i donje Međimurje istočno od Preloga. Autorski tekstovi nisu vezani za određeni prostor i gotovo svi ulaze u korpus kajkavskoga svjetovnog poetskog stvaralaštva iz 18. i prvih desetljeća 19. stoljeća. Mogući je sastavljač i pisac zbirke Donjodubravčanin Štefan Belovari, neko vrijeme školnik i u Kuzmincu.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper