Autor je iz djelomično sačuvane srednjovjekovne toponimije kotara Komarnice prikazao motive i načine imenovanja prirodnih i antropogenih objekata. U prvom dijelu se analizira kako je prirodni okoliš utjecao na stvaranje toponima pa se navode mjesna imena nastala po vrstama biljaka, životinjama i zemljopisnim osobinama terena, a zatim se proučavaju imena koja su se davala prirodnim objektima pri čemu su izdvojena imena voda i šuma kao primjer. U drugom dijelu su obrađeni toponimi nastali iz ljudske djelatnosti. Poglavlje počinje sa kultiviranim površinama (vinogradi, oranice, krčevine) i nastavlja se toponimima vezanim uz promet (ceste, mostovi i prijelazi). Slijede toponimi vezani uz razne vrste svjetovnih i sakralnih građevina. Imena naselja i posjeda čine većinu sačuvanog korpusa srednjovjekovnih toponima. U ovoj grupi su posebno brojni primjeri načina imenovanja koji ima osnovu u srednjovjekovnom načinu života. Najčešći je motiv nastanka ove vrste toponima ime vlasnika ili naseljenika nakon čega slijede mjesna imena uzeta iz prirode i imena na neki način povezana sa crkvom. Zatim slijede manje grupe toponima sa rjeđe upotrebljavanim motivima. Za srednji vijek na ovim prostorima zanimljiv je način imenovanja naselja po danima u tjednu, a također i imenovanje više posjeda po istom vodotoku što često stvara probleme kod proučavanja. Na kraju se opsežno analizira imenovanje naselja i posjeda po vlasnicima pri čemu se nastoji upozoriti na važnost ovakvog istraživanja za rekonstrukciju naseljavanja ovog prostora kao i njegove etničke slike u srednjem vijeku.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperRanko PAVLEŠ