• JEDNO VIĐENJE POVIJESTI GRADA KOPRIVNICE OD 1901. DO 1918. GODINE
• PROCJENA CENTRALITETA NASELJA PODRAVINE U KASNOM SREDNJEM VIJEKU
• KAJKAVŠTINA U RANIM PODRAVSKIM TOPONIMIMA
• ULOGA GRADA ZAGREBA U GRADSKOM SUSTAVU UGARSKE U KASNOM SREDNJEM VIJEKU
• THE ROLE OF THE BATTHYÁNY FAMILY IN THE BORDER DEFENCE AGAINST THE OTTOMANS IN THE 16TH AND 17TH CENTURIES
• FLUVIJALNO-EOLSKI PIJESCI U HRVATSKOJ. PRIMJER POVIJESTI OKOLIŠA: ĐURĐEVAČKI PIJESCI
• ŽIDOVI U GOSPODARSTVU KOPRIVNICE I PODRAVINE
• MEĐIMURJE U IZBJEGLIČKOJ KRIZI U OSVITU DRUGOGA SVJETSKOG RATA
• PO BOŽIĆU - IME ISUSOVO (2. siječnja) U MAĐARSKIH HRVATA
• BJELOVAR U MEMOARIMA VELIKOG ŽUPANA BJELOVARSKE/BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE BUDISLAVA pl. BUDISAVLJEVIĆA - PRIJEDORSKOG "POMENCI IZ MOGA ŽIVOTA"
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ČASOPISA

KAJKAVŠTINA U RANIM PODRAVSKIM TOPONIMIMA

Na temelju prvih zapisa hrvatskih riječi, a to su uglavnom toponimi, utvrđuju se osobine hrvatskoga jezika, upravo kajkavštine, u Podravini od 12. do 16. stoljeća. Analiza najstarijih zapisanih podravskih toponima, većinom ojkonima, uglavnom potvrđuje dosadašnja znanja i pretpostavke o kajkavštini toga područja. • O akcentuaciji građa ne daje gotovo nikakve podatke. • Jat i poluglas izjednačeni su na prijelazu 15. na 16. st., do kada se čuvaju posebne fonološke jedinice za njih. Kontinuanta je jata zatvoreno e, koje u dugom slogu može biti također dvoglasnik, i to uzlazni (ie) češće, ili silazni (ei), rjeđe. Kontinuanta poluglasa ima vrijednost centralnoga neodređenog samoglasnika, šva (D). Poluglas se jednači s jatom u vrijednosti kontinuante jata. Prijelazni govori oko Našica koji se pod utjecajem pridošlih novoštokavskih govora razvijaju u štokavskom smjeru jednače kontinuantu poluglasa sa a, kontinuanta jata s kontinuantom e = e˛ (ali se u nekoliko mjesta oko Našica fakultativno još čuva posebna fonološka jedinica na mjestu jata). • Zapisi upućuju na dulje čuvanje slogotvornoga l (lu) kao posebnoga fonema i posebne fonološke jedinice na mjestu stražnjega nazala, u vrijednosti samoglasnika između o i u - zatvoreno o (o|) do 15. st. Kod lu negdje to može biti pisarska tradicija. S obzirom na jednačenje kontinuanti stražnjega nazalnog samoglasnika i slogotvornoga l zapisani likovi potvrđuju da je njihova kontinuanta imala posebnu fonološku vrijednost posvuda do 17./18. st., a kasnije se negdje izjednačila ili sa starim o ili sa u. U Podravini danas nema posebnoga fonema kao njihove kontinuante, ali je nalazimo na susjednim područjima: varaždinskom, kalničkom, u Moslavini. • Zapisi upućuju na ranu generalizaciju sufiksa sa o i kod osnova gdje se očekuju sufiksi sa e, već od početka 14. st.