• JEDNO VI?ENJE POVIJESTI GRADA KOPRIVNICE OD 1901. DO 1918. GODINE
• PROCJENA CENTRALITETA NASELJA PODRAVINE U KASNOM SREDNJEM VIJEKU
• KAJKAV�TINA U RANIM PODRAVSKIM TOPONIMIMA
• ULOGA GRADA ZAGREBA U GRADSKOM SUSTAVU UGARSKE U KASNOM SREDNJEM VIJEKU
• THE ROLE OF THE BATTHY�NY FAMILY IN THE BORDER DEFENCE AGAINST THE OTTOMANS IN THE 16TH AND 17TH CENTURIES
• FLUVIJALNO-EOLSKI PIJESCI U HRVATSKOJ. PRIMJER POVIJESTI OKOLI�A: ?UR?EVA?KI PIJESCI
• �IDOVI U GOSPODARSTVU KOPRIVNICE I PODRAVINE
• ME?IMURJE U IZBJEGLI?KOJ KRIZI U OSVITU DRUGOGA SVJETSKOG RATA
• PO BO�I?U - IME ISUSOVO (2. sije?nja) U MA?ARSKIH HRVATA
• BJELOVAR U MEMOARIMA VELIKOG �UPANA BJELOVARSKE/BJELOVARSKO-KRI�EVA?KE �UPANIJE BUDISLAVA pl. BUDISAVLJEVI?A - PRIJEDORSKOG "POMENCI IZ MOGA �IVOTA"
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ?ASOPISA

KAJKAV�TINA U RANIM PODRAVSKIM TOPONIMIMA

Na temelju prvih zapisa hrvatskih rije?i, a to su uglavnom toponimi, utvr?uju se osobine hrvatskoga jezika, upravo kajkav�tine, u Podravini od 12. do 16. stolje?a. Analiza najstarijih zapisanih podravskih toponima, ve?inom ojkonima, uglavnom potvr?uje dosada�nja znanja i pretpostavke o kajkav�tini toga podru?ja. � O akcentuaciji gra?a ne daje gotovo nikakve podatke. � Jat i poluglas izjedna?eni su na prijelazu 15. na 16. st., do kada se ?uvaju posebne fonolo�ke jedinice za njih. Kontinuanta je jata zatvoreno e, koje u dugom slogu mo�e biti tako?er dvoglasnik, i to uzlazni (ie) ?e�?e, ili silazni (ei), rje?e. Kontinuanta poluglasa ima vrijednost centralnoga neodre?enog samoglasnika, �va (D). Poluglas se jedna?i s jatom u vrijednosti kontinuante jata. Prijelazni govori oko Na�ica koji se pod utjecajem prido�lih novo�tokavskih govora razvijaju u �tokavskom smjeru jedna?e kontinuantu poluglasa sa a, kontinuanta jata s kontinuantom e = e? (ali se u nekoliko mjesta oko Na�ica fakultativno jo� ?uva posebna fonolo�ka jedinica na mjestu jata). � Zapisi upu?uju na dulje ?uvanje slogotvornoga l (lu) kao posebnoga fonema i posebne fonolo�ke jedinice na mjestu stra�njega nazala, u vrijednosti samoglasnika izme?u o i u - zatvoreno o (o|) do 15. st. Kod lu negdje to mo�e biti pisarska tradicija. S obzirom na jedna?enje kontinuanti stra�njega nazalnog samoglasnika i slogotvornoga l zapisani likovi potvr?uju da je njihova kontinuanta imala posebnu fonolo�ku vrijednost posvuda do 17./18. st., a kasnije se negdje izjedna?ila ili sa starim o ili sa u. U Podravini danas nema posebnoga fonema kao njihove kontinuante, ali je nalazimo na susjednim podru?jima: vara�dinskom, kalni?kom, u Moslavini. � Zapisi upu?uju na ranu generalizaciju sufiksa sa o i kod osnova gdje se o?ekuju sufiksi sa e, ve? od po?etka 14. st.