Osnovna privredna grana Podravine je poljoprivreda, a u njoj su žitarstvo, kukuruzarstvo, mlinovi i pekare stupnjevi na putu od zrna i klipa do kruha i kolača. Mlinarstvo je bilo jedan od najzastupljenijih, najvidljivijih i najprisutnijih proizvodnih pogona. Za razliku od pilana, mlinovi su bili najviše zgrade u mnogim mjestima, a dimnjaci mlinova bili su označavajući faktor kao i crkveni tornjevi. Brundanje i tiho zujanje mlinskih kola uz klopotanje klipa parne mašine označavalo je da je mlin u pogonu, kao što je mirovanje mlinova za praznike i tijekom proljeća označavalo da nema dovoljno žita i da se ne radi. Povijest podravskog i uopće hrvatskog mlinarstva je vrlo burna jer su industrijski mlinovi željeli uništiti vodenice, ali su i sami propadali u borbi s tehničkim neprilikama, prometnom izoliranošću i slabom kvalitetom brašna. Osim toga, suočavali su se s nedostatkom kapitala i visokim porezima, nerijetko s požarima i uništavanjima tijekom ratova, a zatim i interveniranjem države u promet žitom i brašnom. Od seljaka koji je požeo žito i ubrao kukuruz pa do pekara, slastičara i medičara bio je dugi put kojim su mnogi kročili, ali malo njih se dulje uspjelo održati u toj struci.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperProf. dr. dc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, redovna sveučilišna profesorica u mirovini