Podravina - Arhiva

GOVOR KOPRIVNICE I PODRAVINE NEKAD I DANAS

U kajkavskoj Podravini pruža se najvažni­ja granica u kajkavskom dijasistemu, i to od Drave, sjeverno od Koprivnice, preko samoga grada na Kalnik, a otuda dalje prema Medvednici, do rijeke Zeline. Zeli­nom skreće na jug, do utoka te rijeke u Lonju, odnosno do Ivanić Grada, a zatim dalje na istok, na Moslavačku goru. U Podravini zapadno od te crte prostiru se tzv. konzervativni kajkavski govori koji najbolje čuvaju starinu u akcentuaciji. Na istoku, točnije na sjeveroistoku kajkavskoga područja, nalaze se njezini revolucio­narni, najrevolucionarniji govori s obzirom na prozodiju, upravo dvije takve sku­pine govora. Jednu skupinu, koju sam nazvao podravskim dijalektom, čine govori s ograničenim mjestom naglaska na posljednja dva sloga riječi. Druga je, mnogo veća, skupina koja zauzima najveći dio sjeveroistočne kajkavštine, s također vrlo važnom osobinom u slavenskim jezicima, osobinom koja je vrlo slična crti koju nalazimo u litavskom jeziku, odnosno u njegovu dije­lu, a to je unakrsna metatonija cirkumfleksa (u kajkavštini i u hrvatskim i u srpskim govorima - dugosilazni naglasak) i akuta (npr. mêso > mẽso, s~uša > s^uša). Kod Koprivnice se sastaju tri kajkavska dijalekta (po mojoj klasifikaciji): varaždinsko-ludbreški (pripada Ivšićevoj I. skupini), podravski (podravskovirovski - pripada Ivšićevoj IV. skupini) i križevačko-bilogorski (također Ivšićeva IV. skupina). U blizini se nalaze i štokavski, upravo novoštokavski govori, sekundarni na tom području, a poseban su slučaj govori Peteranca s Torčecom i Hlebina. Sama Koprivnica, kao grad i središte područja, ima specifičan položaj, pa prema tome i govor. Novije dijalektne granice uvjetovane su iseljavanjem starosjedilačkoga stanovništva za turskog prodiranja polovicom 16. stoljeća i doseljavanjem novoga sta­novništva s jugoistoka Bosne (ijekavskošćakavski govori kod Virovitice, ikavsko-jekavski govor Virovitice) i istočne Hercegovine (većina novoštokavskih go­vora). Nakon odlaska Turaka nastavlja se naseljavanje iz suprotnoga smjera, tj. sa zapada dolaze kajkavci, među kojima ima najvjerojatnije i potomaka prije iseljenoga stanovništva. Miješanjem raznih kajkavskih govornih tipova međusobno i sa štokavskim govorima nastaju novi govorni tipovi. Jedan od tih govornih tipova zauzima u Podravini manje prostora, a proširen je u sjevernoj Moslavini (prema čemu sam ga nazvao sjeverno-moslavačkim, odnosno čazmanskim dijalektom). Gradski govor Koprivnice formirao se kao interdijalekt, rezultanta različitih dijalekata svoje okolice - triju kajkavskih i novoštokavskoga, s jedne strane, te pod utjecajem književnoga jezika. Utjecaj kajkavskoga književnog jezika bio je sigurno veoma jak jer je i on bio dobrim dijelom po svojoj strukturi i leksiku rezultanta više kajkavskih tipova, dijalekata. Novi književni jezik nakon 1835. bio je drugoga tipa. Danas u Koprivnici, kao i obično u gradovima, treba razlikovati dva sredstva, dva idioma općegradske komunikacije. Jedno je koprivnička varijanta kolokvijalnoga, razgovornoga stila hrvatskoga književnog jezika, koja je podtip zagrebačke varijante, kao što su to i križevačka, varaždinska i krapinska varijanta. Drugo je koprivnički kajkavski koine, interdijalekt, koprivnička kajkavština, o čijem je nastanku i karakteru bilo riječi prije. Može se govoriti o još jednom idiomu slične funkcije, a to je koprivnička štokavština, koju ne smijemo brkati s koprivničkom podvarijantom kolokovijalnoga stila književnoga jezika, iako mu je bliska. To je slično, u manjem obujmu, zagrebačkoj situaciji gdje također imamo, uz idiom kolokvijalnoga stila, i zagrebačku štokavštinu. Koprivničkom štokavštinom, kao i zagrebačkom, govore građani kojima je materinski idiom štokavština, u Koprivnici upravo novoštokavština. Odnose, prilike u kojima se govori kojim idiomom, kvantitativne pokazatelje koliki dio stanovništva govori jednim, a koliki drugima idiomima te koje su jezične značajke i njihova struktura moguće je dati samo nakon opsežnoga sociolingvističkoga i dijalektološkoga istraživanja. To nam u Koprivnici tek predstoji. Za Split imamo i sociolingvističke studije i rječnike govora, za Varaždin smo dobili rječnik, a studije trebaju slijediti. Koprivnica treba i može dobiti i prikaze svojega jezičnoga bogatstva i identiteta, kao što to ima u privredi, obrazovanju, umjetnosti, sportu, zdravstvu, pa i znanosti, geografijij i povijesti. Predlagao sam ta istraživanja prije tridesetak godina kada bih i sam u tome mogao puno više sudjelovati, sada sigurno puno manje. Budući da Koprivnica nema ustanove koja se bavi jezikom, predlagao sam i predlažem (kao i za druga slična područja) da se u Muzeju otvori barem jedno, ako ne i dva mjesta jezikoslovca, najmanje jednoga dijalektologa, kao što imamo povjesničare, arheologe, povjesničare umjetnosti i etnologe, koji bi se bavili izučavanjem jezika grada i kraja.

Izvorni znanstveni radMijo Lončarić
Preuzmite temuStranice 139-152.pdf

32 Prosinac 2017.
31 Lipanj 2017.
30 Prosinac 2016.
29 Lipanj 2016.
28 Prosinac 2015.
27 Lipanj 2015.
26 Prosinac 2014.
25 Lipanj 2014.
24 Studeni 2013.
23 Lipanj 2013.
22 Siječanj 2013.
21 Srpanj 2012.
20 Studeni 2011.
19 Lipanj 2011.
18 Studeni 2010.
17 Lipanj 2010.
16 Prosinac 2009.
15 Lipanj 2009.
14 Prosinac 2008.
13 Lipanj 2008.
12 Prosinac 2007.
11 Lipanj 2007.
10 Studeni 2006.
9 Svibanj 2006.
8 Studeni 2005.
7 Lipanj 2005.
6 Prosinac 2004.
5 Lipanj 2004.
4 Studeni 2003.
3 Lipanj 2003.
1 Veljača 2002.