• OD ZRNA I KLIPA DO KRUHA I KOLA?A U PODRAVINI DO 1945. GODINE
• TRGOVI�TA I STUPANJ URBANIZACIJE U SLAVONSKOJ KRAJINI (VARA�DINSKOM GENERALATU) I KRI�EVA?KOJ �UPANIJI U 17. STOLJE?U
• HRVATSKO-MA?ARSKI PREKOGRANI?NI ODNOSI - NA PRIMJERU EUROREGIONALNIH SURADNJA
• SREDNJOVJEKOVNI TOPONIMI SJEVERNE HRVATSKE - KULTUROLO�KI I INTERDISCIPLINARNI ASPEKTI TOPONOMASTIKE
• KOPRIVNI?KA KRIZA VLASTI 1927. - 1929.
• OLTARI �UPNE CRKVE UZNESENJA BLA�ENE DJEVICE MARIJE U MOLVAMA
• GOVOR KOPRIVNICE I PODRAVINE NEKAD I DANAS
• BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA - VODOKR�?E U TRADICIJI HRVATA U MA?ARSKOJ
• KOPRIVNICA U ZAPOVIJEDIMA I IZVJE�?IMA JNA 1990. I 1991. GODINE
• ZNANSTVENI ?ASOPIS PODRAVINA. BIBLIOGRAFIJA S KOMENTAROM O ?ASOPISU I PODRAVSKOJ STRU?NOJ I ZNANSTVENOJ PERIODICI
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ?ASOPISA

GOVOR KOPRIVNICE I PODRAVINE NEKAD I DANAS

U kajkavskoj Podravini pru�a se najva�ni�ja granica u kajkavskom dijasistemu, i to od Drave, sjeverno od Koprivnice, preko samoga grada na Kalnik, a otuda dalje prema Medvednici, do rijeke Zeline. Zeli�nom skre?e na jug, do utoka te rijeke u Lonju, odnosno do Ivani? Grada, a zatim dalje na istok, na Moslava?ku goru. U Podravini zapadno od te crte prostiru se tzv. konzervativni kajkavski govori koji najbolje ?uvaju starinu u akcentuaciji. Na istoku, to?nije na sjeveroistoku kajkavskoga podru?ja, nalaze se njezini revolucio�narni, najrevolucionarniji govori s obzirom na prozodiju, upravo dvije takve sku�pine govora. Jednu skupinu, koju sam nazvao podravskim dijalektom, ?ine govori s ograni?enim mjestom naglaska na posljednja dva sloga rije?i. Druga je, mnogo ve?a, skupina koja zauzima najve?i dio sjeveroisto?ne kajkav�tine, s tako?er vrlo va�nom osobinom u slavenskim jezicima, osobinom koja je vrlo sli?na crti koju nalazimo u litavskom jeziku, odnosno u njegovu dije�lu, a to je unakrsna metatonija cirkumfleksa (u kajkav�tini i u hrvatskim i u srpskim govorima - dugosilazni naglasak) i akuta (npr. m�so > m?so, s~u�a > s^u�a). Kod Koprivnice se sastaju tri kajkavska dijalekta (po mojoj klasifikaciji): vara�dinsko-ludbre�ki (pripada Iv�i?evoj I. skupini), podravski (podravskovirovski - pripada Iv�i?evoj IV. skupini) i kri�eva?ko-bilogorski (tako?er Iv�i?eva IV. skupina). U blizini se nalaze i �tokavski, upravo novo�tokavski govori, sekundarni na tom podru?ju, a poseban su slu?aj govori Peteranca s Tor?ecom i Hlebina. Sama Koprivnica, kao grad i sredi�te podru?ja, ima specifi?an polo�aj, pa prema tome i govor. Novije dijalektne granice uvjetovane su iseljavanjem starosjedila?koga stanovni�tva za turskog prodiranja polovicom 16. stolje?a i doseljavanjem novoga sta�novni�tva s jugoistoka Bosne (ijekavsko�?akavski govori kod Virovitice, ikavsko-jekavski govor Virovitice) i isto?ne Hercegovine (ve?ina novo�tokavskih go�vora). Nakon odlaska Turaka nastavlja se naseljavanje iz suprotnoga smjera, tj. sa zapada dolaze kajkavci, me?u kojima ima najvjerojatnije i potomaka prije iseljenoga stanovni�tva. Mije�anjem raznih kajkavskih govornih tipova me?usobno i sa �tokavskim govorima nastaju novi govorni tipovi. Jedan od tih govornih tipova zauzima u Podravini manje prostora, a pro�iren je u sjevernoj Moslavini (prema ?emu sam ga nazvao sjeverno-moslava?kim, odnosno ?azmanskim dijalektom). Gradski govor Koprivnice formirao se kao interdijalekt, rezultanta razli?itih dijalekata svoje okolice - triju kajkavskih i novo�tokavskoga, s jedne strane, te pod utjecajem knji�evnoga jezika. Utjecaj kajkavskoga knji�evnog jezika bio je sigurno veoma jak jer je i on bio dobrim dijelom po svojoj strukturi i leksiku rezultanta vi�e kajkavskih tipova, dijalekata. Novi knji�evni jezik nakon 1835. bio je drugoga tipa. Danas u Koprivnici, kao i obi?no u gradovima, treba razlikovati dva sredstva, dva idioma op?egradske komunikacije. Jedno je koprivni?ka varijanta kolokvijalnoga, razgovornoga stila hrvatskoga knji�evnog jezika, koja je podtip zagreba?ke varijante, kao �to su to i kri�eva?ka, vara�dinska i krapinska varijanta. Drugo je koprivni?ki kajkavski koine, interdijalekt, koprivni?ka kajkav�tina, o ?ijem je nastanku i karakteru bilo rije?i prije. Mo�e se govoriti o jo� jednom idiomu sli?ne funkcije, a to je koprivni?ka �tokav�tina, koju ne smijemo brkati s koprivni?kom podvarijantom kolokovijalnoga stila knji�evnoga jezika, iako mu je bliska. To je sli?no, u manjem obujmu, zagreba?koj situaciji gdje tako?er imamo, uz idiom kolokvijalnoga stila, i zagreba?ku �tokav�tinu. Koprivni?kom �tokav�tinom, kao i zagreba?kom, govore gra?ani kojima je materinski idiom �tokav�tina, u Koprivnici upravo novo�tokav�tina. Odnose, prilike u kojima se govori kojim idiomom, kvantitativne pokazatelje koliki dio stanovni�tva govori jednim, a koliki drugima idiomima te koje su jezi?ne zna?ajke i njihova struktura mogu?e je dati samo nakon opse�noga sociolingvisti?koga i dijalektolo�koga istra�ivanja. To nam u Koprivnici tek predstoji. Za Split imamo i sociolingvisti?ke studije i rje?nike govora, za Vara�din smo dobili rje?nik, a studije trebaju slijediti. Koprivnica treba i mo�e dobiti i prikaze svojega jezi?noga bogatstva i identiteta, kao �to to ima u privredi, obrazovanju, umjetnosti, sportu, zdravstvu, pa i znanosti, geografijij i povijesti. Predlagao sam ta istra�ivanja prije tridesetak godina kada bih i sam u tome mogao puno vi�e sudjelovati, sada sigurno puno manje. Budu?i da Koprivnica nema ustanove koja se bavi jezikom, predlagao sam i predla�em (kao i za druga sli?na podru?ja) da se u Muzeju otvori barem jedno, ako ne i dva mjesta jezikoslovca, najmanje jednoga dijalektologa, kao �to imamo povjesni?are, arheologe, povjesni?are umjetnosti i etnologe, koji bi se bavili izu?avanjem jezika grada i kraja.