U kajkavskoj Podravini prua se najvanija granica u kajkavskom dijasistemu, i to od Drave, sjeverno od Koprivnice, preko samoga grada na Kalnik, a otuda dalje prema Medvednici, do rijeke Zeline. Zelinom skre?e na jug, do utoka te rijeke u Lonju, odnosno do Ivani? Grada, a zatim dalje na istok, na Moslava?ku goru. U Podravini zapadno od te crte prostiru se tzv. konzervativni kajkavski govori koji najbolje ?uvaju starinu u akcentuaciji. Na istoku, to?nije na sjeveroistoku kajkavskoga podru?ja, nalaze se njezini revolucionarni, najrevolucionarniji govori s obzirom na prozodiju, upravo dvije takve skupine govora. Jednu skupinu, koju sam nazvao podravskim dijalektom, ?ine govori s ograni?enim mjestom naglaska na posljednja dva sloga rije?i. Druga je, mnogo ve?a, skupina koja zauzima najve?i dio sjeveroisto?ne kajkavtine, s tako?er vrlo vanom osobinom u slavenskim jezicima, osobinom koja je vrlo sli?na crti koju nalazimo u litavskom jeziku, odnosno u njegovu dijelu, a to je unakrsna metatonija cirkumfleksa (u kajkavtini i u hrvatskim i u srpskim govorima - dugosilazni naglasak) i akuta (npr. mso > m?so, s~ua > s^ua). Kod Koprivnice se sastaju tri kajkavska dijalekta (po mojoj klasifikaciji): varadinsko-ludbreki (pripada Ivi?evoj I. skupini), podravski (podravskovirovski - pripada Ivi?evoj IV. skupini) i krieva?ko-bilogorski (tako?er Ivi?eva IV. skupina). U blizini se nalaze i tokavski, upravo novotokavski govori, sekundarni na tom podru?ju, a poseban su slu?aj govori Peteranca s Tor?ecom i Hlebina. Sama Koprivnica, kao grad i sredite podru?ja, ima specifi?an poloaj, pa prema tome i govor. Novije dijalektne granice uvjetovane su iseljavanjem starosjedila?koga stanovnitva za turskog prodiranja polovicom 16. stolje?a i doseljavanjem novoga stanovnitva s jugoistoka Bosne (ijekavsko?akavski govori kod Virovitice, ikavsko-jekavski govor Virovitice) i isto?ne Hercegovine (ve?ina novotokavskih govora). Nakon odlaska Turaka nastavlja se naseljavanje iz suprotnoga smjera, tj. sa zapada dolaze kajkavci, me?u kojima ima najvjerojatnije i potomaka prije iseljenoga stanovnitva. Mijeanjem raznih kajkavskih govornih tipova me?usobno i sa tokavskim govorima nastaju novi govorni tipovi. Jedan od tih govornih tipova zauzima u Podravini manje prostora, a proiren je u sjevernoj Moslavini (prema ?emu sam ga nazvao sjeverno-moslava?kim, odnosno ?azmanskim dijalektom). Gradski govor Koprivnice formirao se kao interdijalekt, rezultanta razli?itih dijalekata svoje okolice - triju kajkavskih i novotokavskoga, s jedne strane, te pod utjecajem knjievnoga jezika. Utjecaj kajkavskoga knjievnog jezika bio je sigurno veoma jak jer je i on bio dobrim dijelom po svojoj strukturi i leksiku rezultanta vie kajkavskih tipova, dijalekata. Novi knjievni jezik nakon 1835. bio je drugoga tipa. Danas u Koprivnici, kao i obi?no u gradovima, treba razlikovati dva sredstva, dva idioma op?egradske komunikacije. Jedno je koprivni?ka varijanta kolokvijalnoga, razgovornoga stila hrvatskoga knjievnog jezika, koja je podtip zagreba?ke varijante, kao to su to i krieva?ka, varadinska i krapinska varijanta. Drugo je koprivni?ki kajkavski koine, interdijalekt, koprivni?ka kajkavtina, o ?ijem je nastanku i karakteru bilo rije?i prije. Moe se govoriti o jo jednom idiomu sli?ne funkcije, a to je koprivni?ka tokavtina, koju ne smijemo brkati s koprivni?kom podvarijantom kolokovijalnoga stila knjievnoga jezika, iako mu je bliska. To je sli?no, u manjem obujmu, zagreba?koj situaciji gdje tako?er imamo, uz idiom kolokvijalnoga stila, i zagreba?ku tokavtinu. Koprivni?kom tokavtinom, kao i zagreba?kom, govore gra?ani kojima je materinski idiom tokavtina, u Koprivnici upravo novotokavtina. Odnose, prilike u kojima se govori kojim idiomom, kvantitativne pokazatelje koliki dio stanovnitva govori jednim, a koliki drugima idiomima te koje su jezi?ne zna?ajke i njihova struktura mogu?e je dati samo nakon opsenoga sociolingvisti?koga i dijalektolokoga istraivanja. To nam u Koprivnici tek predstoji. Za Split imamo i sociolingvisti?ke studije i rje?nike govora, za Varadin smo dobili rje?nik, a studije trebaju slijediti. Koprivnica treba i moe dobiti i prikaze svojega jezi?noga bogatstva i identiteta, kao to to ima u privredi, obrazovanju, umjetnosti, sportu, zdravstvu, pa i znanosti, geografijij i povijesti. Predlagao sam ta istraivanja prije tridesetak godina kada bih i sam u tome mogao puno vie sudjelovati, sada sigurno puno manje. Budu?i da Koprivnica nema ustanove koja se bavi jezikom, predlagao sam i predlaem (kao i za druga sli?na podru?ja) da se u Muzeju otvori barem jedno, ako ne i dva mjesta jezikoslovca, najmanje jednoga dijalektologa, kao to imamo povjesni?are, arheologe, povjesni?are umjetnosti i etnologe, koji bi se bavili izu?avanjem jezika grada i kraja.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperMijo Lon?ari?