Tijekom arheoloških istraživanja na Starom gradu u Varaždinu, a iskopavanja su provedena kao dio Projekta BASTION u sklopu međunarodnog INTERREG III A programa, otkriveni su dijelovi dviju drvenih konstrukcija. U sjevernom jarku bili su pronađeni ostaci mosta ili prilazne rampe, koja je vodila prema vratima srednjovjekovne četvrtaste kule, a u zapadnom unutarnjem jarku otkriveni su ostaci drvene obrambene ograde - palisade. Na osnovi raspoloživih povijesnih podataka bilo je procijenjeno da drvo pripada konstrukcijama s vremenskim rasponom nastanka od 13. do sredine 16. stoljeća. Nakon vađenja iz zemlje drvo je bilo odgovarajuće pohranjeno u podrumu muzeja u Varaždinu pa se nije osušilo niti je doživjelo oštećenja. Prema uputama Odsjeka za drvnu tehnologiju Univerziteta u Ljubljani, pripremljeni su manji uzorci koji su poslani na dendrokronološku analizu u Ljubljanu. Tamo je drvo fino obrađeno te su provedeni identifikacija i dendrokronološko datiranje u skladu s važećom metodologijom (ČUFAR et al. 2006). Rezultati istraživanja su sljedeći: (1) uzorci iz pristupnog mosta u sjevernom jarku (sonda VII) bili su: daska (VAR1A i VAR2A) iz jelovine (Abies alba) dendrokronološko datirana u god. 1406., dva pilota iz hrastovine (Quercus sp.) datirana u 1374. (VAR12A) i 1394. (VAR13A) te mali komad drva hrasta (VAR14A) datiran u 1400. godinu. Uzorak pilota ili ostatak debla od drva pravoga kestena (Castanea sativa) s očuvanom korom nismo mogli datirati jer je imao premalo godova. Uzorci VAR5A i VAR8A iz zapadnog jarka (sonda VIII) bili su iz aksialno raskoljenih trupaca hrasta i predstavljali su dijelove drvene obrambene palisade te su bili datirani u 1415. i 1404. godinu. Datacije su bile provedene s referentnim kronologijama laboratorija u Ljubljani. Nijedan od uzoraka nije imao sačuvanu bjeljiku niti koru te zato navedeni datumi predstavljaju godinu nastanka krajnjeg perifernoga goda, sječa stabla i postavljanje konstrukcije u svim su se slučajevima dogodili nakon navedenih datuma. Most je bio podignut nakon 1406., a palisada poslije 1415. godine. S obzirom na procijenjeni broj godova koji nedostaju, pretpostavljamo da bi obje konstrukcije mogle biti sagrađene istodobno ili pak u kratkom razmaku, poslije 1415. i prije 1445. godine. U tom je razdoblju Stari grad bio u vlasništvu grofova Celjskih. Izvori spominju da je 1446. Janko Hunjadi napao i spalio Varaždin, a utvrdu nije mogao osvojiti jer je bila dobro branjena drvenom ogradom. Dendrokronološko datiranje i interpretacija s povijesnim izvorima pokazuju važnost interdisciplinarnih istraživanja. Datacija drvenih konstrukcija sa Staroga grada u Varaždinu je, uz datiranje nalazišta Torčec-Gradić (ČUFAR i SEKELJ-IVANČAN, u ovom broju), među prvim uspješnim aplikacijama dendrokronologije u arheologiji u Hrvatskoj s uporabom referentnih kronologija iz Slovenije.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperMarina Šimek