U okviru bogate graditeljske batine Podravine, posebno mjesto pripada kasnobaroknoj upnoj crkvi sv. Martina u Donjem Martijancu (1767.-1777.). Podignuta nakon velike poplave Drave (koja je otetila srednjovjekovnu upnu crkvu), crkva se odlikuje osebujnom kasnobaroknom sintezom longitudinalnog i centralnog prostora. S jedne strane takvo prostorno rjeenje nadovezuje se na jednotravejne (?etverolisne) crkve koje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj podiu tajerski arhitekti, a posebno Josef Hoffer, graditelj oblinje kapele sv. Katarine u Malom Bukovcu (1757.-1758.). S druge strane, kompleksno?u svojih prostornih obiljeja upna crkva sv. Martina ukazuje da je mogla nastatii po uzoru na longitudinalnu centraliziranu pijaristi?ku crkvu sv. Terezije (1765.-1772.) u novoosnovanom vojnom gradu Bjelovaru. Projekt pijaristi?kog sklopa nosi potpis G. d Ustricha, ali svojim se zna?ajkama crkva sv. Terezije uklju?uje u kasnobarokno-klasicisti?ku sakralnu arhitekturu Be?a i Donje Austrije, nalaze?i najvie paralela u opusu Matthiasa Gerla. Time je jedna arhitektonska intervencija iz Be?a, izvedena na podru?ju Vojne krajine (Varadinskog generalata), doprinijela oboga?enju kasnobarokne arhitekture Banske Hrvatske. Me?utim, uz prostorne podudarnosti s bjelovarskom crkvom, u martijane?koj crkvi ostvarene su i vane inovacije vezane uz konstrukciju integriranog pro?elnog zvonika, noenog impozantnim unutranjim pilonima. Za istraivanje isprepletanja razli?itih utjecaja, simptomati?no je da najzna?ajniju primjenu takve konstrukcije zvonika nalazimo u crkvama Vojne krajine, podizanih potkraj 18. i tijekom prve polovice 19. stolje?a.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperDr. sc. Katarina Horvat-Levaj