Hrvatska seljačka stranka ima svoje korijene u ideologiji braće Radić. Međutim, mislim da seljački pokret ne bi preživio diktaturu od 1929. do 1931. da nije bilo aktivnosti Stjepana Radića u Oblasnom odboru Zagrebačke oblasne skupštine 1927./28. godine i Ljubomira Maštrovića u Oblasnom odboru Osječke oblasne skupštine. Njih su dvojica svojim vrlo bogatim, pametnim i sadržajnim radom pokazala da se i u nepovoljnim uvjetima može slogom i zalaganjem mnogo toga učiniti za narodno dobro - ne podrazumijevajući pod tim politiku i strančarenje, nego brigu za rješavanje konkretnih problema na polju gospodarstva, zdravstva, prosvjete itd. Stjepan Radić je počeo, a Maštrović je nastavio povezivati rad Zagrebačke i Osječke oblasne skupštine, a obojica su vodila brigu o cijelom području gdje žive Hrvati. Dakako, u ovom radu govori se samo o Podravini koja je 1922. godine kao buntovno područje podijeljena u dvije oblasti, i to u Zagrebačku i Osječku, no u obje je imala periferan položaj. Ipak, samoupravno djelovanje oblasnih odbora u obje oblasti pokazalo je da se o Podravini, računajući ovdje križevački, ludbreški, koprivnički i đurđevački kotar, vodilo dosta računa.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperProf. dr. dc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, redovna sveučilišna profesorica u mirovini