• 750 GODINA KOPRIVNICE – PRVI SPOMEN KOPRIVNICE 1272. GODINE I ŠTO JE BILO PRIJE I POSLIJE NJEGA
• PROMJENE U DULJINI I OBLIKU KORITA DRAVE OD REPAŠA DO FERDINANDOVCA OD KRAJA 18. STOLJEĆA DO DANAS
• PRAVAŠTVO U GRADU KOPRIVNICI KONCEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA
• POLIGON ZA DIFAMIRANJA I POLITIČKA RAZRAČUNAVANJA: KOPRIVNIČKI TABLOIDI 1990. – 1992.
• HRVATSKI ČLANOVI CARSKOG I KRALJEVSKOG GENERALSKOG STOŽERA IZ PODRAVINE U PRVOME SVJETSKOM RATU
• KAKO JE MAĐARSKA VELIKAŠKA OBITELJ FESTETIĆ IZGUBILA SVOJE POSJEDE U HRVATSKOJ POSLIJE PRVOGA SVJETSKOG RATA
• PROSTORNA ANALIZA DEMOGRAFSKIH KRETANJA I PROMJENA KRAJOLIKA LUDBREŠKE PODRAVINE – PRIMJENA INTEGRIRANOG MODELA
• UTJECAJ PROMETNE DOSTUPNOSTI NA PROMJENU BROJA STANOVNIKA I STARENJE STANOVNIŠTVA U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI OD 1991. DO 2021.
• UTJECAJ PREDSJEDNIKA UPRAVE PODRAVKE NA MEDIJSKU RECEPCIJU TVRTKE
• POTENTIAL OF DEVELOPING THE SMART TOURISM DESTINATION IN THE PODRAVINA REGION REPRESENTED ON THE MODEL OF THE CITY OF KOPRIVNICA
• POVIJEST GOLE 1822. – 1922.
• IN MEMORIAM TOMISLAV ĐURIĆ
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA, ČASOPISA I ZNANSTVENIH SKUPOVA

KAKO JE MAĐARSKA VELIKAŠKA OBITELJ FESTETIĆ IZGUBILA SVOJE POSJEDE U HRVATSKOJ POSLIJE PRVOGA SVJETSKOG RATA

Samuel i Eugen (Jenö) odnosno Tasilo Festetić bili su vlasnici dva velika imanja na području današnje Hrvatske do 1919 godine. Samuel je imao posjed Bajnski dvori kod varaždinskog Ivanca, a Eugen i Tasilo bili su vlasnici najvećeg dijela Međimurja s ratarskom površinom od 27.000 jutara i još dosta zemlje koju su davali u zakup. Oba posjeda, kako prvi u Hrvatskom Zagorju, tako i drugi u Međimurju koje je do 1918 potpadalo pod uži teritorij Mađarske, bili su do 1918. izvrsno vođeni i kao takovi postali su poželjni mnogima. Pod prividom provođenja agrarne reforme započeta je 1919. podjela zemlje i prodaja drva, a isticanje da se agrarna reforma provoti u interesu naroda često je bila samo maska pod kojim se je pljačkao narod.kroz kreditiranje odnosno zaduživanje. Nakon usitnjavanja Festetićevog posjeda nije od ranijeg posjeda ostalo ništa osim dvoraca, a u Bajnskim dvorima niti to jer su prilikom upada u dvorac pljačkaši Bajnske dvore i zapalili, te je time izostala mogućnost obnavljanja rada na posjedu. A sve je to činjeno po zakonskim uredbama i uz uključivanje više političkih faktora od koih su korist izvukli i Pribićevićevi demokrati i neki Radićevci, ali ponajviše banke koje su upravljale ovim poslovima. Festetićevi kao strani državljani, austrijski i mađarski našli su se na udaru srpskih vlasti koje su kao prvi cilj u novoj državi nastojale eliminirati plemstvo koje je u prošlosti bilo nosilac hrvatske državnosti. Oba posjeda su izgubila značaj feuda, ali je Stjepan Radić promatrao Hrvatsko Zagorje i njegove plemićke posjede kao područje gdje su seljaci bili najskloniji prihvatu Hrvatske kao republike poistovjećujući time svoj interes s Radićevim republikanstvom do 1925 godine. No u sukobu s beogradskim režimom prevladao je postupak vlasti, koja je malo pomalo kršila republikanstvo u korist Karađorđevićeve monarhije raznim sredstvima, ne libeći se koristiti sva sredstva i lukavstva. Povezani ovim zajedničkim interesom za republiku seljaci Varaždinske županije i Međimurje bili od 1920. do 1927. najvjerniji glasači Stjepana Radića. Međutim Radićevo priznanje Vidovdanskog ustava i Karađorđevićeve monarhije djelovalo je na seljaštvo i umanjilo njihovu privrženost Hrvatskoj seljačkoj stranci premda ta privrženost nije nestala samo je bila potisnuta. Građe o Festetićevim posjedima u Hrvatskoj je vrlo malo, a da li ima negdje drugdje građe nije istraženo, pa se u ovom radu pokušava na osnovu nekoliko pronađenih dokumenata opisati raspad ovih posjeda koje su držali Mađari, koji su bili izloženi politici dr. Pere Magdića, dr. Ivana Novaka i dr. Hinka Krizmana kao demokrata, ali i Hrvatskoj seljačkoj stranci koja je bila novčano a možda i stručno preslaba da provede ideje svog predsjednika i ideologa Stjepana Radića.