Tabloidi kao komercijalna medijska forma nisu se u Koprivnici pojavljivali sve do početka 1990-ih godina. Tada su u samo dvije godine, od prosinca 1990. do prosinca 1992., tiskana čak četiri tabloida: Koprivnički magnum, Novi magnum, Podravski tjednik i Super magnum. Prva su tri imala istog glavnog urednika i uže redakcijsko jezgro, kao i vrlo slični politizirani način uređivanja, ali s tri različita nakladnika. Potonji je, pak, bio u potpunosti okrenut zabavi i bizarnostima. Svi su tabloidi relativno kratko trajali, jer je žutilo i senzacionalizam nailazio na mnoštvo protivnika, ponajprije u političkim strukturama. Zbog pritisaka na nakladnike, uz limitirane naklade tih listova, nije bilo moguće osigurati stabilnost izlaženja, tim više što niti jedna redakcija nije imala stalno zaposlene novinare. Od spomenutih se tabloida iznimnom razinom ideologizacije, ultranacionalizmom i brutalnim razračunavanjima s neistomišljenicima, gdje se nije prezalo ni od govora mržnje, isticao Podravski tjednik, koji je zbog političkih ambicija svojih urednika nakon parlamentarnih izbora u kolovozu 1992. naglo nestao s kioska. Tabloidni je pristup bio uočljiv u još nekim kasnijim koprivničkim tiskovinama, poput Domaćeg lista i Malog podravskog, a danas je takav način rada prisutan u većini koprivničkih portala.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperŽeljko KRUŠELJ