Autor je u ovom radu analizirao razvoj pravaštva u gradu Koprivnici koncem 19. i početkom 20. stoljeća, te ga usporedio s razvojem istoga u koprivničkoj okolici. Primijetio je da se ovaj razvoj u Koprivnici odvijao bitno drugačije nego u njezinoj okolici. Početkom 20. stoljeća u koprivničkoj je okolici Hrvatska stranka prava izgubila svaki politički utjecaj, te su se tamo snažno nametnule Hrvatska pučka seljačka stranka i Čista stranka prava (Starčevićeva hrvatska stranka prava), čiji je dio političkih pozicija nakon 1908. godine osvojila od nje odmetnuta Starčevićeva stranka prava. Samo u gradu Koprivnici je Hrvatska stranka prava zadržala dominantan položaj sve do 1908. godine, kada je njezina koprivnička organizacija bez ikakvih potresa u njoj provedena u organizaciju disidentske Starčevićeve stranke prava. Razlog ovakvom razvoju pravaštva u Koprivnici autor vidi u dvojici sposobnih političara, pristaša Hrvatske stranke prava, koji su u to vrijeme udarali pečat političkom životu Koprivnice: koprivničkom župniku Stjepanu Zagorcu, koji je kao saborski zastupnik prvenstveno djelovao na općehrvatskoj razini i koprivničkom gradonačelniku Josipu Vargoviću, koji je djelovao na lokalnoj razini. Vargović se nalazio na čelu skupine koprivničkih poduzetnika, koji su svojim poslovnim vezama za svoj poslovno-politički krug vezali velik dio koprivničkih građana. Osim toga autor razlog posebnom razvoju pravaštva u Koprivnici u odnosu na njezinu okolicu vidi i u posebnom administrativno-političkom položaju Koprivnice, koji je Koprivnica uživala na temelju svoga statusa grada.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperMislav GABELICA