Trajno niske totalne stope fertiliteta dugoročno predstavljaju jedan od značajnijih izazova većine razvijenih zemalja. Iako se u Europi višom razinom fertiliteta ističu zemlje Sjeverne i Zapadne Europe, posljednjih je godina uočljiva konvergencija s ostalim regijama. Istraživanja varijacije fertiliteta u prostoru pokazuju sličan obrazac kroz cijelu Europu – razine fertiliteta više su u ruralnim područjima i malim gradovima, a niže u velikim gradovima. Rad daje pregled glavnih teorija o čimbenicima koji utječu na varijaciju fertiliteta u prostoru. U literaturi dominiraju dvije glavne hipoteze: kompozicijska hipoteza tvrdi da se razine fertiliteta razlikuju među mjestima zato što različite strukture ljudi žive u različitim naseljima, dok kontekstualna hipoteza tvrdi kako su od presudne važnosti čimbenici povezani s neposrednim životnim okolišem. Uz navedene hipoteze razmatra se i uloga selektivnih migracija. Ekonomski i sociokulturni čimbenici varijacije fertiliteta dvije su najistraženije skupine utjecaja. U recentnim istraživanjima naglašava se i uloga samog prostora u varijaciji fertiliteta, stoga zaseban odjeljak daje analizu varijacije fertiliteta u hrvatsko-mađarskom pograničju. Podaci pokazuju kako nema jednoznačne poveznice između pograničnog položaja i razine fertiliteta, no razine fertiliteta pograničja jedne i druge zemlje sličnija su međusobno nego razinama fertiliteta matičnih država.
Pregledni rad / ReviewRoko MIŠETIĆ