Jedina je svrha ovog Saetka da istakne samo povijesno provjerene ?injenice koje se odnose na pojavu reformacije i protureformacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, posebno i kad nisu u skladu s podacima to ih donose pojedini autori (u prvom redu Franjo Bu?ar i Rudolf Horvat) u ovdje komentiranim djelima. U hrvatskoj je tiskari u Urachu kod Tu?bingena, u razdoblju od 1561. do 1564., tiskano dvadeset i est knjiga (glagoljicom 12, ?irilicom 8 i latinicom 6) odnosno trinaest naslova. Osniva? je i glavni pokrovitelj ?itave djelatnosti barun Ivan Ungnad. Franjo je Bu?ar, s obzirom na tadanje naklade, procijenio da je, ako se uzmu u obzir i djela koja nisu tiskana u Urachu, otisnuto izme?u dvadeset ?etiri i dvadeset pet tisu?a svezaka hrvatskih knjiga (prema nekim autorima i do trideset tisu?a). Najzna?ajnije su od njih Prvi del Novoga tetamenta, tiskan 1562. glagoljicom, a 1563. i ?irilicom, i Drugi del Novoga tetamenta, tiskan 1563. i glagoljicom i ?irilicom. Po Bu?aru to su narodni ?akavski knjievni spomenici 16. stolje?a, ali tu preop?eniti izraz narodni, s obzirom na jezik, valja uzeti s rezervom. Iznimno su teki problemi nastupili pri raspa?avanju tih knjiga upravo na prostoru za koji su pisane, pa se u Ljubljani ?uva petnaest, a u Zagrebu svega pet primjeraka. Ostali se nalaze po europskim knjinicama. Utvr?eno je da su do danas sa?uvane 162 knjige, ali je mogu?e da taj broj nije kona?an. Njihova je recepcija u sjevernim hrvatskim krajevima bila slaba zbog pisama (glagoljice i ?irilice) i zbog relativno malog broja pismenih pojedinaca. Uraka je epizoda u povijesti hrvatske knjievnosti ipak iznimno vana jer donosi prve pokuaje standardizacije hrvatskog jezika. irenje je reformacije izazvalo vjerske nesuglasice i netrpeljivost izme?u katolika i protestanata. Krizno razdoblje zavrava Augsburkim vjerskim mirom 1555. kada je i protestantska vjera politi?ki priznata, pa zemljoposjednici dobivaju pravo cuius regio illius religio (?ija zemlja, njegova i vjera). Franjo Bu?ar donosi dosta preglednu sliku rasprostranjenosti protetstantske vjere u dananjoj Hrvatskoj. No kada prikazuje vjerske i politi?ke prilike u Varadinu i Me?imurju, on puno toga preuzima od Rudolfa Horvata, a jedan i drugi najvie duguju Josipu Bedekovi?u Komorskom. Vie autora nakon Bu?ara i Horvata decidirano tvrdi da je ve? Nikola IV. Zrinski Sigetski bio protestant, za to ne postoje povijesni dokazi. Izvjesno je tek da je zbog okruenja u kojem je djelovao, a posebno zbog drutveno-povijesnih prilika, morao biti tolerantan i prema pripadnicima te vjere. Knjige je tiskane u Urachu, blago re?eno, ignorirao. Najzamrenijim se ?ini pitanje postojanja i djelovanja tiskare u Nedeli?u i mogu?eg knjievnog rada kalvinisti?kog sve?enika Mihalja Bu?i?a. Od svih je djela, koja mu se pripisuju, tek izvjesno da je postojala knjiga Contra realem prsentiam Corporis et Sanguinis Christi in sacramento Euharisti zbog koje je 1574. bio ekskomuniciran, ali nije utvr?eno da je tiskana u Nedeli?u. Povijesne ?injenice kau da je putuju?i tiskar Rudolf Hoffhalter doao u Nedeli?e oko sredine 1574., da je do 13. kolovoza dovrio tiskanje Decretuma Ivana Pergoi?a te da je odmah nakon toga otputovao u Hermannstadt (danas Sibiu) u Rumunjskoj, kamo je stigao ve? iste godine. Dokazano je da je Ivan Manlius tiskao svoju prvu knjigu u Ljubljani 1575., kada je Hoffhalter sa svojim tiskarskim priborom ve? napustio Nedeli?e. Manlius je 1586. i 1587. boravio i u Varadinu i tu tiskao ?etiri knjige. Sva naga?anja o preseljenju Hoffhalterove tiskare iz Nedeli?a u Varadin ostaju samo naga?anja jer nemaju nikakve znanstvene osnove. O protestantizmu se u Me?imurju sa sigurno?u moe govoriti od 1570. do 1613., odnosno od godine kada je postao do godine kada je prestao biti slubenom konfesijom, nakon ?ega pstupno nestaje s tog zemljopisnog prostora. Ne postoje vjerodostojni podaci o neprijateljskom odnosu Jurja Zrinskog IV. (Starijeg) prema katolicima i, posebno, prema pavlinima. Ono, pak, to postoji, vie govori o toleranciji negoli o sukobima. Nisu sa?uvani povijesni dokumenti kako su izgledale protestantske crkve, ukoliko su postojale, i na kojem su jeziku propovijedali protestantski duobrinici (jer ne postoje niti koncepti njihovih propovijedi). Ve? potkraj 17. i na po?etku 18. stolje?a po?inje u Me?imurju gradnja velebnih katoli?kih crkava, uglavnom dovrenih do 1790. godine. Op?enito uzevi, vrlo su ?este zna?ajke autora koji su pisali o protestantizmu u Me?imurju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj preslobodne, da se ne kae paualne, interpretacije postoje?ih povijesnih izvora, s previe materijalnih pogreaka, koje potom od starijih pisaca uporno preuzimaju mla?i. Cjelokupna, na ovom mjestu prikazana, gra?a zahtijeva sustavno prevrednovanje i korekcije. Ako do toga ne do?e, pogreke ?e upornim prenoenjem postati ?injenice, a slika ?e o reformaciji i protureformaciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ostati zamu?ena ili, jo to?nije, pogrena.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperIvan Zvonar