Političke promjene u Hrvatskoj krajem 1918. godine dovele su do pokreta unutar dijela hrvatskog katoličkog nižeg klera na području Zagrebačke nadbiskupije koji je tijekom 1919. godine prerastao u reformni pokret. Sam pokret prolazio je kroz više faza, a jedna od njih bila je i tzv »Koprivnička faza«. Tijekom 1920. godine Koprivnica postaje središte reformnog pokreta zahvaljujući njezinom župniku Stjepanu Zagorcu i kapelanu Stjepanu Vidušiću. Osim toga u ovoj fazi dolazi do pojačanih napetosti između reformaša i katoličkog episkopata, kao i do aktivnijeg uključivanja laika u spomenuti pokret, koji je do tada bio isključivo svećenički staleški pokret. Ovdje je osnivana i prva reformaška župa koja je trebala poslužiti kao model za osnivanje sličnih po cijeloj Hrvatskoj. Nakon definitivnog raskola s Katoličkom Crkvom i osnivanja Hrvatske starokatoličke crkve u Koprivnici je uređena starokatolička župa koja je djelovala do 1941. godine. Župa prestaje s radom tijekom Drugog svjetskog rata zbog nenaklonjenosti ustaškog režima starokatolicizmu, da bi s krajem rata potpuno nestao svaki trag toga pokreta u Koprivnici.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperDaniel Patafta