• SLUČAJNI ARHEOLOŠKI NALAZI IZ PODRAVSKIH ŠLJUNČARA KAO INDIKATORI ODNOSA ČOVJEKA I PRIRODE
• GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROMETNA POVEZANOST JEZERA »ŠODERICA«
• GENEZA I EKSPLOATACIJA ŠLJUNKA I PIJESKA NA PODRUČJU ŠODERICE
• ŠODERICA, MOJE VIĐENJE (1938.-1952.)
• »BJELOVARCI« NA ŠODERICI
• MEDIJSKA SLIKA »PODRAVSKE RIVIJERE«
• TURISTIČKA PERSPEKTIVA JEZERA ŠODERICA
• POČECI I RAZVOJ ŠODERICE KAO TURISTIČKOREKREATIVNOG CENTRA
• STRUKTURA, OBILJEŽJA I STAVOVI POSJETITELJA ŠODERICE 2015. GODINE
• STATUS PTICA (AVES) I POJAVA STRANIH INVAZIVNIH VRSTA (REPTILIA: EMYDIDAE, MALACOSTRACA: CAMBARIDAE) NA JEZERU ŠODERICA
• PREDINDUSTRIJSKA OBRADA ŽELJEZA: POKAZATELJI TALIONIČKE DJELATNOSTI NA PRIMJERU ARHEOLOŠKIH NALAZIŠTA U PODRAVINI
• RUKOPISNA ZBIRKA »HRVATSKE NARODNE PJESME PUKA ŠTOKAVSKOGA I KAJKAVSKOGA« ĐURE DEŽELIĆA
• OSVRT NA NEKE NOVINSKE IZVJEŠTAJE O POTRESU U PODRAVINI 1938. GODINE
• VJERSKI PRIJELAZI S PRAVOSLAVNE NA RIMOKATOLIČKU I GRKOKATOLIČKU VJEROISPOVIJEST U PODRAVINI IZMEĐU 1941. I 1945. GODINE
• SVEUČILIŠNI PROFESOR, HRVATSKI ZOOLOG I HIDROBIOLOG IVO MATONIČKIN I NJEGOVO DJELO
• AKADEMIK DRAGUTIN FELETAR (UZ 75 GODINA ŽIVOTA)
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA, ČASOPISA I ZNANSTVENIH SKUPOVA

RUKOPISNA ZBIRKA »HRVATSKE NARODNE PJESME PUKA ŠTOKAVSKOGA I KAJKAVSKOGA« ĐURE DEŽELIĆA

Među najopsežnije rukopisne pjesmarice sastavljene ubrzo nakon hrvatskoga narodnog preporoda svakako ide i zbirka Hrvatske narodne pjesme puka Štokavskoga i Kajkavskoga Đure Deželića koja se danas čuva u Razredu za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pod oznakom MH 186. Potpisana je jednim od skupljačevih pseudonima: I. St. Mirković I-nin. Sam ju je Deželić već 1859. pripremio za tisak, ali do tiskanja nikada nije došlo. U opširnijem se predgovoru govori o zemljopisnom i jezičnom prostoru na kojem su pjesme skupljene i o načinu zapisivanja tekstova. Autor ističe da je sve nastojao zapisati točno onako kako je čuo i navodi brojne probleme na koje je nailazio bilježeći, posebno kajkavske, pjesme. U kajkavskim je zapisima koristio samo grafem ć (smatrajući da je kajkavski glas č »mekši« od štokavskoga č, a »tvrđi« od ć), čime je odstupio od postpreporodna prakse u kojoj je za oba glasa korišteno samo slovo č. Kako u vrijeme sastavljanja zbirke nije postojalo slovo đ , Deželić se služi dvoslovom gj , kako su postupali i pisci do preporoda. Više je problema bilo s kajkavskim vokalizmom, pa su tu njegova rješenja tek djelomična. Rukopis nije bio izvorno paginiran. Stoga je, gotovo devedeset godina kasnije, paginaciju, nažalost dosta nemarno, proveo Vinko Žganec. Zbirka inače donosi samo tekstove, bez napjeva, i podijeljena je u dva dijela. Prvi obuhvaća štokavske, a drugi kajkavske pjesme. Štokavski donosi 155 zapisa i motivsko-tematski je nešto uži od kajkavskog dijela. Gotovo sve su pjesme u njemu motivirane ljubavlju, pa se mogu i podijeliti na čistu liriku, balade i romance. Tu je jedina prava epska pjesma Liepi ajduk. Kajkavski dio obuhvaća 203 teksta i po motivsko-tematskim je značajkama mnogo raznovrsniji od štokavskog. Ipak se i štokavski i kajkavski dio motivski često prepleću i pokazuju svu onu usmenoknjiževnu raznovrsnost koja je još oko sredine devetnaestog stoljeća dominirala na sjevernim hrvatskim prostorima. Brojni motivi, međutim, prelaze i jezične i nacionalne granice, pa tako Deželićeve zapise čine neodvojivim dijelom cjelokupne hrvatske, ali i europske usmenoknjiževne baštine. S obzirom na činjenicu da je Deželić zapisivao kako je čuo, a sam ništa nije mijenjao niti popravljao, pjesme iz njegove zbirke daju pouzdanu podlogu za daljnja proučavanja.