Rad se u osnovi bavi medijskom slikom oderice u 1980-im godinama, ali objanjava i okolnosti razvoja tog kupalinog izletita krajem 1970-ih i po?etkom 1990-ih godina. Jezero udaljeno samo 15-ak kilometara od Koprivnice trebalo je, naime, prema zamislima op?inskih vlasti prerasti u jedan od vanijih kontinentalnih turisti?ko-rekreacijskih centara, koji bi sezonu proirio na ve?i dio godine. Iako je dosta investirano u ugostiteljske objekte i sportske sadraje, kao i ure?enje plaa, planovi su se pokazali nerealnima. Jezero nikad nije dobilo prave hotelske kapacitete, a nije uspjelo rijeiti niti ve?inu infrastrukturnih problema, od pitke vode i kanalizacije pa do ?i?enja plaa i efikasne zatite od komaraca. U razdoblju od desetak godina promijenile su se i ?etiri organizacije i tvrtke koje su se bavile gospodarenjem odericom: Turisti?ki biro, Grozd, SIZ fizi?ke kulture i Turisti?ko drutvo Koprivnica. Ve? je i to dovoljno govorilo o tome da nije bilo mogu?e prona?i model dugoro?nog i stabilnog financiranja toga popularnog izletita, u koje je u vru?im ljetnim vikendima dolazilo i do 20-ak tisu?a kupa?a. Lokalni tjednik Glas Podravine redovno je pratio sve to se doga?a na toj podravskoj rivijeri, afirmiraju?i sve akcije koje su inicirane za pove?anje turisti?kog prometa, ali nije proputao upozoriti na ozbiljne propuste u realizaciji tih ideja.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific papereljko KRUELJ