26.Prosinac 2014.

VJERODOSTOJNOST MEDIJSKOG IZVJEŠTAVANJA O REFERENDUMU O BRAKU

Vjerodostojnost novinskog izvještavanja doživljava reaktualizaciju u teorijskom i praktičnom segmentu, i to zbog eksplozije sredstava komuniciranja, opće krize medijske industrije, koja rezultira smanjenjem proizvodnih troškova na račun kvalitete novinskog izvještavanja, te prisutnoga, naizgled paradoksalnoga, procesa implozije informacija. Šira recentna teorijska paradigma publicističke provenijencije, na koju se autori pozivaju - a koja uključuje način konstrukcije medijskog sadržaja, teoriju vratara te vrijednosti vijesti – dijelom daje odgovore na aktualni teorijski problem vjerodostojnosti. Autori u radu polaze od postojećih teorijskih postulata, problematizirajući vjerodostojnost izvještavanja, uzevši kao primjer relevantan hrvatski događaj Referendum o braku, oko kojega se hrvatska medijska i opća javnost duboko podijelila, pruživši autorima dobar primjer testiranja vjerodostojnosti medijskog izvještavanja. Vjerodostojnost medija povezuje se s profesionalnošću novinara koji u njima rade, a profesionalnost se temelji na poštivanju profesionalnih standarda izvještavanja. Cilj ovog rada bio je istražiti jesu li novinari poštivali profesionalne standarde izvještavanja, što je osnovni preduvjet vjerodostojnosti medijskih objava, te koliko su vjerodostojne medijske objave o temi Referendum o braku. Pretpostavivši da su mediji vjerodostojno izvještavali o referendumu o braku, autori su proveli istraživanje na odabranom uzorku – u četiri hrvatska dnevna lista (Večernjem listu, Jutarnjem listu, Novom listu te Slobodnoj Dalmaciji) i četiri tjednika (Globusu, Glasu koncila, Hrvatskom slovu i 7 dnevno). U istraživanje je uvršten i Glas Podravine s isključivom nakanom da se provjeri treba li u korpus budućih istraživanja uvrstiti regionalne novine. Vjerodostojnost medijskih objava istražena je i mjerena ljestvicom vjerodostojnosti u koju su kao sastavni elementi vjerodostojnosti ugrađeni profesionalni standardi izvještavanja: istinitost, poštenje, uravnoteženost, točnost, nepristranost, pravodobnost i najmanje dva imenovana izvora, što ujedno predstavlja i naše kategorije za analizu sadržaja. Rezultati istraživanja potvrdili su opravdanost izbora teme po intenzitetu izvještavanja, ali i uočeno otvoreno zastupanje stavova jedne strane kod nekih medija, te kršenje profesionalnih standarda izvještavanja. Ljestvica vjerodostojnosti prošla je metodološku provjeru i u sebi sintetizira sve relevantne elemente za ocjenu medijskih objava (na primjeru vijesti i izvještaja), pa je preporučljiva kao alat za istraživanje. Preporuka je budućim istraživačima testiranje ponderiranja važnosti pojedinih elemenata ljestvice s obilježjima primatelja poruka, pod pretpostavkom da obilježja primatelja imaju utjecaj na percepciju profesionalnih standarda medijskih objava kao elementa vjerodostojnosti. Rezultati istraživanja prve faze rada pokazuju nužnost neprestanog propitivanja profesionalnih standarada izvještavanja i implementacije primijenjenog instrumentarija u profesionalni kod izvještavanja.

Izvorni znanstveni radKsenija Žlof

Preuzmite temuStranice 183-195.pdf

Izdanje 25

32 Prosinac 2017.

31 Lipanj 2017.

30 Prosinac 2016.

29 Lipanj 2016.

28 Prosinac 2015.

27 Lipanj 2015.

26 Prosinac 2014.

25 Lipanj 2014.

24 Studeni 2013.

23 Lipanj 2013.

22 Siječanj 2013.

21 Srpanj 2012.

20 Studeni 2011.

19 Lipanj 2011.

18 Studeni 2010.

17 Lipanj 2010.

16 Prosinac 2009.

15 Lipanj 2009.

14 Prosinac 2008.

13 Lipanj 2008.

12 Prosinac 2007.

11 Lipanj 2007.

10 Studeni 2006.

9 Svibanj 2006.

8 Studeni 2005.

7 Lipanj 2005.

6 Prosinac 2004.

5 Lipanj 2004.

4 Studeni 2003.

3 Lipanj 2003.

1 Veljača 2002.