Nova razvojna paradigma razvoja ruralnog prostora razvila se kao odgovor na neučinkovitost starog razvojnog modela. Proširenje EU na mediteranske države upozorilo je na velike regionalne razlike. Tako se u EU oblikovala zajednička poljoprivredna politika. U prvom se planu nalazila poljoprivreda te poljoprivrednici kao nositelji poljoprivredne djelatnosti. Cilj je bio što veća proizvodnja hrane te poticanje konkurentnosti proizvodnje. Stara paradigma bila je oprečna načelu slobodne trgovine zbog korištenja nadoknada koje su štitile proizvođaće EU pred konkurencijom. Pod pritiskom se razvijenih država EU na institucionalnoj razini odlučila za novi razvojni model. S Agendom 2000 i Leader programima postavljeni su temelji nove razvojne paradigme ruralnog prostora, a koja je 2006 postala globalnom. Ti su temelji slijedili primjere dobre prakse. Eksogeni model poljoprivredne politike zamjenjen je endogenim. Ruralno se područje s novom razvojnom paradigmom tretira kao cijeloviti prostor. Razvojne inicijative nastaju u lokalnoj sredini. Dolazi do umrežavanja ideja koje uključuju politike različitih gospodarskih resora na multiinstitucionalnoj razini. Svijest, te prepoznavanje ruralnih vrijednosti, ekoloških, kulturnih kao i socijalnih, glavni je motivacijski faktor lokalnih zajednica pri pripremi razvojnih projekata. Ključni uvjeti za uspjeh su: fleksibilnost, kompetentnost, učinkovitost i sinergija. Ti se uvjeti odmiću od jednostrane sektorske ovisnosti, a vode ka širokoj međusektorskoj suradnji te integralnom pristupu ruralnom prostoru. U našem nas je istraživanju zanimalo, kako su ti novi pristupi utjecali na promjene u slovenskoj poljoprivredi. Težište je istraživanja bilo na promjenama u korištenju tla u Prekmurskoj regiji (NUTS 3). Istovremeno smo primjećivali promjene u korištenju prostora te vrednovali utjecaj nove paradigme na razvoj poljoprivrede i ruralnog prostora.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperIgor ŽIBERNA