U radu se analizira uključenost Roma u hrvatsko društvo početkom dvadesetprvog (21) stoljeća. Romi su u dugom povijesnom trajanju, društveno marginalna i slabo uključena etnička grupa. Iako je se njihov položaj u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima poboljšao, oni su još uvijek neprihvaćena i nedovoljno uključena etnička grupa u hrvatsko društvo. Povećano učešće Roma u obrazovanju, od predškolskog do fakulteta, predstavlja prvu ozbiljniju pretpostavku njihovog postupnog uključivanja u različite segmente hrvatskog društva. Koliko su Romi uključeni u hrvatsko društvo, u ovom radu se saznaje analizom empirijskog istraživanja (intervjui), koje je provedeno tijekom 2011. i 2012. godine na području tri županije (Međimurska, Koprivničko-križevačka i Varaždinska). Istraživanje je obuhvatilo četrnaest (14) romskih naselja, a intervjuirano je ukupno dvadeset i troje (23) pripadnika ove populacije. U intervjuima je postavljeno više pitanja, koji su u ovom radu supsumirani pod pet (5) socioloških kategorija (pokazatelji/procesori normativne i funkcio- nalne integracije). To su slijedeće kategorije: predrasude, stigmatizacija, socijalna distan- ca, etnomimikrija, diskriminacija. Iskazi dobiveni intervjuiranjem romske populacije, poka- zuju egzistiranje stereotipa i predrasuda o Romima kod neromskog stanovništva. Ne-romska populacija ih ignorira i ne želi upoznati. Slično je i sa stigmom koju nose, a njezinu snagu i opterećenje prepoznaju i intervjuirani Romi. Sve to rezultira socijalnom distancom prema Romima, uz manifestaciju te distance u različitim oblicima diskriminatornog ponašanja prema pripadnicima ove populacije.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperFilip Škiljan