Na samom po?etku valja zaklju?iti kako sv. Ivan poznat iz Novog zavjeta sasvim odudara od lepog Ive, Ivana, poznatog iz hrvatskih obrednih pjesama. Ovaj drugi naoruan je sabljom, javlja se, dakle, kao ratno boanstvo koje je kasnije poprimalo osobine ratarskog boanstva, naime on orje duge rali. Lik sveca i poganskog mladog boastva Ive dovodi se u vezu sa sinkretizmom i kontaminacijom predobi, arhai?nog poganskog sloja i kr?askih u?enja. S druge pak strane u ivanjdanskim pjesama iz koprivni?og kraja u Hrvatskoj jednosmisleno i nepobitno je o?uvan trag boice Lade, kao mlade i lijepe djevojke, boice ljubavi, koja sprema svatove i udaje se za svoga brata Ivana, to bi zna?ilo da je posrijedi incest. Opstojnost slavenske, u naem slu?aju slavenske Venere, Lade, u etnolokoj znanosti za neke je znastvenike bilo prihvatljivo, dok za neke sporno, dok je posljednjih godina B. A. Ribakov, ruski arhelolog, ponovo obnovio mit o Ladi i Lelji,(2) jednako tako i u srpskoj znanosti je skoro jednoglasno prihva?eno da su Lada i Ljelja slavenske boginje.(3) U nare?enim zapisanim hrvatskim pjesmama etno-glazbenika Vinka ganca iz okoline Koprivrivnice Lada ima svoje stanovito mjesto, a pri ?emu ne smijemo posumnjati da je rije? o krivotvorenim popijevkama! No u pu?koj tradiciji ma?arskih Hrvata sv. Ivan sasvim odudara od sv. Ivana poznatog iz Novog zavjeta, naime, ovaj prvi se i sam smatra poganom, uz kojeg se vezuju razne djelatnosti: umrlim duama otvara nebeska vrata, vodi Bogorodicu u raj, ore duge rali (seksualna simbolika), e?e se po zlatnom mostu (povezuje nebo i zemlju), donosi plodnost i rodnost njivama. Ivanjdanske su pjesme zorno svjedo?anstvo kontaminacije arhai?nih poganskih slojeva i kr?anskih u?enja o svecima: Marija, Ivan, krtenje Isusa oboga?uje s i drugim osobinama koje ne sadri Novi zavjet. Ivanjdanski obi?aji izvodili su se u ma?arskih Hrvata, kao i drugdje po svijetu, uo?i ljetnje ravnodnevice, dakle, prehodne no?i, uz vatru i preskakanje vatre, radi zdravlja i sretne ljubavi, uz obvezatno darivanje zemljinih biljnih plodova vatri, uz lilanje i izvo?enje arhai?nih ivanjdanskih ljubavnih pjesma koje su bile popra?ene neobuzdanim veseljem pa ?ak nerijetko i snoajem. Uz sv. Ivana vezuje se i kumstvo, kao njegov prepoznatljiv atribut. Duge ivanjdanske pjesme izvodile su se skupno, pjevala ih mlade i mlade snae i njihovi muevi, dakako, u nekim krajevima ?ak i stariji, ugledniji gra?ani, dok su djeca potr?ala sa zapaljenim lilama i oko sebe u no?i vrtjeli s njima, tj. lilala su, opisuju?i magi?ne krugove, odnosno, vjerojatno oponaaju?i i podsrekakvi tako sun?anu putanju na nebeskom svodu, ?ija je vru?ina bila iole potrebna za zriobu ja?ma, rai i ita.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper?uro Frankovi?