• VOJNOKRAJI�KE INSTITUCIJE U PRAKSI: SLAVONSKA KRAJINA 1578. GODINE
• POKU�AJ REKONSTRUKCIJE UKUPNOG BROJ STANOVNIKA VARA�DINSKOG GENERALATA I KRI�EVA?KE �UPANIJE OD KRAJA 16. DO PO?ETKA 18. STOLJE?A
• SUDBINA NIJEMACA U �UPANIJI BARANJI I U BARANJSKOM TROKUTU NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
• MIGRACIJA IZ JU�NE MA?ARSKE PREKO DRAVE I SAVE KRAJEM XIX. STOLJE?A
• KRI�EVA?KI VELIKI CEH
• DOPRINOS PODRAVINE PREHRANI HRVATSKE U PRVOM SVJETSKOM RATU
• LADA - �LEPI IVO� - IVANJDAN - S POSEBNIM OSVRTOM NA POPIJEVKE I OBI?AJE PODRAVSKIH HRVATA U MA?ARSKOJ
• �BUDI ODAN CARU� I ��TO BOG DADE I SRE?A JUNA?KA� WARASDINER 1538. - 1913.
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ?ASOPISA

LADA - �LEPI IVO� - IVANJDAN - S POSEBNIM OSVRTOM NA POPIJEVKE I OBI?AJE PODRAVSKIH HRVATA U MA?ARSKOJ

Na samom po?etku valja zaklju?iti kako sv. Ivan poznat iz Novog zavjeta sasvim odudara od �lepog Ive�, Ivana, poznatog iz hrvatskih obrednih pjesama. Ovaj drugi naoru�an je sabljom, javlja se, dakle, kao ratno bo�anstvo koje je kasnije poprimalo osobine ratarskog bo�anstva, naime on �orje duge rali�. Lik sveca i poganskog mladog bo�astva Ive dovodi se u vezu sa sinkretizmom i kontaminacijom predo�bi, arhai?nog poganskog sloja i kr�?askih u?enja. S druge pak strane u ivanjdanskim pjesama iz koprivni?og kraja u Hrvatskoj jednosmisleno i nepobitno je o?uvan trag bo�ice Lade, kao mlade i lijepe djevojke, bo�ice ljubavi, koja sprema svatove i udaje se za svoga brata Ivana, �to bi zna?ilo da je posrijedi incest. Opstojnost slavenske, u na�em slu?aju slavenske Venere, Lade, u etnolo�koj znanosti za neke je znastvenike bilo prihvatljivo, dok za neke sporno, dok je posljednjih godina B. A. Ribakov, ruski arhelolog, ponovo obnovio mit o Ladi i Lelji,(2) jednako tako i u srpskoj znanosti je skoro jednoglasno prihva?eno da su Lada i Ljelja slavenske boginje.(3) U nare?enim zapisanim hrvatskim pjesmama etno-glazbenika Vinka �ganca iz okoline Koprivrivnice Lada ima svoje stanovito mjesto, a pri ?emu ne smijemo posumnjati da je rije? o krivotvorenim popijevkama! No u pu?koj tradiciji ma?arskih Hrvata sv. Ivan sasvim odudara od sv. Ivana poznatog iz Novog zavjeta, naime, ovaj prvi se i sam smatra poganom, uz kojeg se vezuju razne djelatnosti: umrlim du�ama otvara nebeska vrata, vodi Bogorodicu u raj, ore duge �rali� (seksualna simbolika), �e?e se po zlatnom mostu (povezuje nebo i zemlju), donosi plodnost i rodnost njivama. Ivanjdanske su pjesme zorno svjedo?anstvo kontaminacije arhai?nih poganskih slojeva i kr�?anskih u?enja o svecima: Marija, Ivan, kr�tenje Isusa oboga?uje s i drugim osobinama koje ne sadr�i Novi zavjet. Ivanjdanski obi?aji izvodili su se u ma?arskih Hrvata, kao i drugdje po svijetu, uo?i ljetnje ravnodnevice, dakle, prehodne no?i, uz vatru i preskakanje vatre, radi zdravlja i sretne ljubavi, uz obvezatno darivanje zemljinih biljnih plodova vatri, uz �lilanje� i izvo?enje arhai?nih ivanjdanskih ljubavnih pjesma koje su bile popra?ene neobuzdanim veseljem pa ?ak nerijetko i sno�ajem. Uz sv. Ivana vezuje se i kumstvo, kao njegov prepoznatljiv atribut. Duge ivanjdanske pjesme izvodile su se skupno, pjevala ih mlade� i mlade sna�e i njihovi mu�evi, dakako, u nekim krajevima ?ak i stariji, ugledniji gra?ani, dok su djeca potr?ala sa zapaljenim �lilama� i oko sebe u no?i vrtjeli s njima, tj. �lilala su�, opisuju?i magi?ne krugove, odnosno, vjerojatno opona�aju?i i podsrekakv�i tako sun?anu putanju na nebeskom svodu, ?ija je vru?ina bila iole potrebna za zriobu ja?ma, ra�i i �ita.