U Slavoniji dio starosjedilačkog mađarskog naroda preživio je i tursko doba u selima kraj rijeke - Osijek i Vuka. Statistička istraživanja već u godini 1910. iskazala su broj mađarskog stanovništva od 104.000 žitelja. Studija izučava pravce i razloge migracije za vrijeme dualizma i analizira sociološke i političke posljedice. Dok hrvatski povjesničari rado koriste na predmetnu temu riječ “kolonizacija”, Makkai ukazuje na spontanost ovih procesa: tako da preseljenje iz susjednih mađarskih županija prije svega opravdva s demografskim bumom, s feudalnim vlasničkim odnosima nad zemljom, velike štete zbog filoksere, s potrebom za radnom snagom i s dobrim cijenama zemljišta. Stavovima Makkaija daju oslonac i diasporična naseljenost i osakaćena društvena sociološka struktura (uglavnom nadničar i sluga). U slavonskim županijama ipak je prevladao strah od zaostajanja tih županija (uglavnom na graničnim područjima) i na osnovi velikopolitičkih posljedica generirala etničke konflikte. To je dovodilo 1904. godine do tkz. Slavonske akcije u sklopu narodnog sigurnosnog programa.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperBéla MAKKAI