Na podravskom dijelu sjeverozapadne Bilogore od polovine 18. stolje?a, pa sve do sedamdesetih godina 20. stolje?a stvarani su tradicijom nadahnuti arhitektonski oblici klijeti, objekata zdruene gospodarske i boravine funkcije. Danas su naalost ?ak i njihovi ruevni ostaci izuzetno rijetki, to alarmantno upozorava na potrebu njihove zatite. Ova je graditeljska batina skromna i gotovo nepoznata, ali to naravno ne zna?i da je i manje vrijedna. Estetska tenja vlasnika i graditelja proela je njene oblike jednostavno i iskreno rezultiraju?i nesumnjivom umjetni?kom vrijedno?u. Arhitekturu ovih klijeti odlikuje izuzetno stilsko jedinstvo, ?isto?a i jednostavnost funkcijom nadahnutih oblika, uravnoteenost kompozicije, mjerilo prilago?eno ?ovjeku i ljepota upravo takvih proporcija. Koritenje materijala iz neposrednog prirodnog okolia, te znala?ka vjetina seoskih graditelja da materijal koriste u skladu s njegovim svojstvima, ukazuju na povezanost i me?usobno razumijevanje ?ovjeka i prirode, iz ?ega na kraju i prizlazi visokovrijedan ambijent nastao kao simbioza ove odmjerene arhitekture i pripitomljenog krajolika. Prema razli?itim formalnim elementima vanjskog oblikovanja gra?evine, kao i oblikovanju njima specifi?nih prostora izdvajaju se tipovi, koji ujedno kronoloki poblie odre?uju razvojnu liniju arhitekture bilogorskih klijeti.
Pregledni rad / ReviewMaja Zebec