Koprivnica je ula u gra?ansko doba u drugoj polovici 19. stolje?a kao mali, zaostali grad, stisnut izme?u gra?anske i vojne Hrvatske. Me?utim, izuzetnim zalaganjem njezinih gra?ana i osobito doljaka koji su se izvrsno infiltrirali me?u domicilno stanovnitvo, grad se, osim u razdoblju kriza, po?eo izvrsno razvijati i do kraja stolje?a izgra?eni su ?vrsti temelji modernog grada. Najdulje je razdoblje na?elnikovanja Viktora pl. pii?a, Maurani?eva pristae, te ga stoga treba tretirati jednako kao Lovri?a u Sisku ili Pejakovi?a u Petrinji. Bila je to skupina pametnih ljudi koji su izgra?ivali svaki grad kao posebnu kulu u sustavu Hrvatske. No, dosta su toga u?inili i ma?aroni. Istina, Josip Jela?i? dolazi na polaganje temelja nove osnovne kole 1856., ali se povjerenik Koloman pl. Mata?i? zalae da grad ide u velike investicije koje ?e ga promijeniti, a ne u krpanje i preivljavanje kako su predlagali neki tedljivi i oprezni gradski zastupnici Koprivnice. Kretanje velikim koracima pomaknulo je Koprivnicu naprijed i usprkos nepovoljnom poloaju u Krieva?koj, odnosno od 1886. u Bjelovarsko-krieva?koj upaniji, grad koristi svoj prometni poloaj na glavnoj pruzi Ma?arska - more i poloaj raskrija na putu u ?ur?evac, odnosno u Varadin i Me?imurje. Na po?etku 20. stolje?a Koprivnica je imala sve to su imali najperspektivniji gradovi Hrvatske i bio joj je otvoren put za daljnji razvoj koji se ostvario u vrijeme gradona?elnika Vargovi?a. U iznimno nepovoljnim okolnostima i s velikim poteko?ama gra?ani Koprivnice su o?uvali su svoju narodnost i razvili samoupravu, a uz to su bili pripremljeni na otvaranje tvornica i gimnazije te na intenzivniji gospodarski razvoj koji zavrava krajem Prvoga svjetskog rata.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperProf. dr. dc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI?, redovna sveu?ilina profesorica u mirovini