• PODRUČJE KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE U ODNOSU NA GRANICE TIJEKOM SREDNJEG I RANOG NOVOG VIJEKA
• DIE STADT FÜNFKIRCHEN IN DER TÜRKENZEIT
• PLEMIŠKA DRUŽINA TATTENBACH IN NJIHOVE POSESTI NA ŠTAJERSKEM
• RAZVOJ I GRADNJA VARAŽDINA U 16. STOLJEĆU
• GRAD KOPRIVNICA NA PUTU MODERNIZACIJE (1848. - 1900.)
• IZ POLITIČKE POVIJESTI MOLVARSKE PODRAVINE U MEĐURATNOM RAZDOBLJU
• ODNOS IDENTITETA I OKOLIŠA U KAJKAVSKOM PJESNIŠTVU FRANA GALOVIĆA
• MURA - ČOVJEK - PRIRODA
• MEĐUREGIONALNE ORGANIZACIJE ŽUPANIJE ZALA U HRVATSKO-SLOVENSKO-MAĐARSKOJ PREKOGRANIČNOJ SURADNJI
• PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ČASOPISA

GRAD KOPRIVNICA NA PUTU MODERNIZACIJE (1848. - 1900.)

Koprivnica je ušla u građansko doba u drugoj polovici 19. stoljeća kao mali, zaostali grad, stisnut između građanske i vojne Hrvatske. Međutim, izuzetnim zalaganjem njezinih građana i osobito došljaka koji su se izvrsno infiltrirali među domicilno stanovništvo, grad se, osim u razdoblju kriza, počeo izvrsno razvijati i do kraja stoljeća izgrađeni su čvrsti temelji modernog grada. Najdulje je razdoblje načelnikovanja Viktora pl. Špišića, Mažuranićeva pristaše, te ga stoga treba tretirati jednako kao Lovrića u Sisku ili Pejakovića u Petrinji. Bila je to skupina pametnih ljudi koji su izgrađivali svaki grad kao posebnu kulu u sustavu Hrvatske. No, dosta su toga učinili i mađaroni. Istina, Josip Jelačić dolazi na polaganje temelja nove osnovne škole 1856., ali se povjerenik Koloman pl. Matačić zalaže da grad ide u velike investicije koje će ga promijeniti, a ne u krpanje i preživljavanje kako su predlagali neki štedljivi i oprezni gradski zastupnici Koprivnice. Kretanje velikim koracima pomaknulo je Koprivnicu naprijed i usprkos nepovoljnom položaju u Križevačkoj, odnosno od 1886. u Bjelovarsko-križevačkoj županiji, grad koristi svoj prometni položaj na glavnoj pruzi Mađarska - more i položaj raskrižja na putu u Đurđevac, odnosno u Varaždin i Međimurje. Na početku 20. stoljeća Koprivnica je imala sve što su imali najperspektivniji gradovi Hrvatske i bio joj je otvoren put za daljnji razvoj koji se ostvario u vrijeme gradonačelnika Vargovića. U iznimno nepovoljnim okolnostima i s velikim poteškoćama građani Koprivnice su očuvali su svoju narodnost i razvili samoupravu, a uz to su bili pripremljeni na otvaranje tvornica i gimnazije te na intenzivniji gospodarski razvoj koji završava krajem Prvoga svjetskog rata.