Stoji li tvrdnja da samo mali broj ljudi za života pribavi tu povlasticu da je dovoljno samo izreći njihovo ime, prezime ili nadimak pa da se pokrene prava bujica asocijacija u vezi s njima i da se oni uzdignu na razinu teško dosežnu za druge? Može li se tvrditi da upravo te osobe tijekom svoga života oplemenjuju, a nerijetko i kada fizički odu sa životne scene, nastave još dugo oplemenjivati i ohrabrivati svoje sljedbenike svojim životom i djelom? Ne odlikuje li najčešće upravo njih oblik ponašanja koji isključivo služi dobrobiti drugih, bez očekivanja izvanjskih nagrada? Nije li to altruizam po svojoj temeljnoj definiciji? I nisu li upravo tim osobama uvelike svojstvena i druga plemenita svojstva kao što su smjelost, originalnost, inovativnost, kreativnost, vizionarstvo, odgovornost, istraživački duh, skromnost, senzualnost, senzibilnost? I uz to, potpuna i bezrezervna ljubav prema čovjeku i ljudima uopće? Je li čovjek već bogat kada ima bar neko od tih obilježja i postoje li uopće osobe koje sjedinjuju sva navedena svojstva? Jesu li upravo te osobe istinski demiurzi koji »podižu ljestvicu« ljudskih vrijednosti na visine koje zavređuju divljenje i želju za sljedbom? Pretvaraju li se u takvih osoba život i djelo u misiju i nastavljaju li se njihov život i djelo u životima i djelima njihovih sljedbenika? Piše li cijeli život takvih osoba svojevrsni testament, u kojemu je u zalog ostavljena nepisana obveza da se njihovu djelu mora omogućiti nastavak postojanja? Prelistavajući stranice života i djela prof. Zlate Bartl, nudi se pitanje gdje je ona u tom kontekstu? Koliko je u zbroju navedenih svojstava bilo zapravo potrebno da ih ona posjeduje pa da se u suradnji s njezinim timom iznjedri svjetski poznati proizvod Vegeta i juhe? I koliko se njezin život i djelo utjelovljuju u misiji koja u zalog ostaje Zakladi prof. Zlate Bartl? Je li to doista istinski rasadnik u kojemu će neka nova mladica dati novi život nekoj novoj Zlati?
Stručni rad / Professional paper