U radu se na osnovi raspoloživih izvora nastoji prikazati položaj žena u srednjovjekovnom društvu Podravine. U prvom dijelu navedeno je nekoliko primjera djelovanja kraljica, herceginja i banica na prilike u Podravini. Ta kategorija žena jedina je u srednjovjekovnom društvu koja ima i političke i upravne i sudske ovlasti. Drugi dio opisuje položaj plemkinja. Govori se o djevojačkoj četvrtini, izuzecima pri nasljeđivanju kada kraljevi dopuštaju da se imanja nasljeđuju po ženskoj liniji, oporukama u kojima se spominju žene ili su ih žene sastavile, a analizirano je i kako se žene prikazuju u popisima poreza sa početka 16. stoljeća. Iz navedenih primjera vidi se da plemkinje imaju, iako ograničeno, pravo stjecanja imanja i raspolaganja njima. Ovdje su navedeni i rijetki primjeri o oblicima života plemićkih žena izvan poslova oko posjeda. Treće poglavlje analizira oskudne podatke o stanovnicama podravskih varoši. Građanke su imale šira prava od drugih staleža koja su im osiguravale gradske povlastice, ali, vjerojatno, i njihova važnost u radnim procesima u gradu. Iz navedenih izvora tek se vidi da su građanke stjecale nekretnine, ali i da ih uglavnom ne nastoje zadržati. U četvrtom dijelu navode se samo dva dokumenta u kojima se spominju pripadnice najbrojnijega srednjovjekovnog staleža, tj. kmetice. Popisane su kao neke od opljačkanih podanika koprivničkog i đurđevečkog vlastelinstva te kao držateljice selišta na imanjima pavlina iz Streze. U oba slučaja zapisan ih je vrlo malo, što je vjerojatno posljedica nastojanja feudalaca da selišta drže muškarci odnosno cjelovite obitelji kako bi i iskorištavanje zemlje bilo učinkovitije. Na kraju rada tek se usput spominju pripadnice drugih društvenih skupina za koje nema potvrda u dokumentima vezanima uz Podravinu.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperRanko PAVLEŠ