Koprivnica je u vrijeme velike svjetske krize bila grad bez konflikata u kojoj je građanska uprava kojoj su na čelu bili dr. Vladimir Malančec kao gradonačelnik i dr. Branko Švarc kao podnačelnik vodili gradske poslove, komunalnu politiku i kontrolirali društveni život. Bili su oni domaći sinovi. Prvi kao odvjetak obitelji koja je simpatizirala s hrvatsko-srpsko koalicijom a drugi kao Židov vodili su grad dobrim putem i znali su voditi takvu politiku prema Beogradu da je Beograd Koprivnici više davao nego što je dobivao, iako je to kod nekih domaćih ljudi objašnjavano kao izdajom hrvatskih interesa i kompromis sa velikosrbima. No bio je to spas za Koprivnicu. Godinama se Koprivnica nalazila uvijek na krajnjem rubu neke administrativne cjeline (županije ili oblasti). Sada je po prvi put unutar Savske banovine imala položaj važnog mjesta na granici prema Mađarskoj, koje je trebalo osuvremeniti i osposobiti za njegove zadaće, zaustaviti negativne tendencije i ostvariti miran život. To je i uspjelo ostvariti uz pomoć stanovnika grada ali i dozvoljavanjem umjerenog rada opoziciji, tj. članovima Hrvatske stranke i pravaških krugova. Kvalitetnom politikom i dobrom diplomacijom Koprivnica je sačuvala sebe i bila je svoja.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperProf. dr. dc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, redovna sveučilišna profesorica u mirovini