Na prijelomu XIX. i XX. stolje?a nacionalni integracijski proces zahvatio je hrvatsko selo koje je, s obzirom na njegovu pripadnost hrvatskoj etni?koj zajednici te njegov pu?ki protonacionalizam, spremno prihva?alo nacionalnu propagandu s hrvatskim predznakom, a napose ideologiju selja?kog pokreta bra?e Radi?. To je bio po?etak dugotrajnog kretanja hrvatskog prostora prema masovnom drutvu te ujedno i po?etak nacionalizacije masa. Duboka ukorijenjenost HPSS-a u kotaru Ludbreg u razdoblju od 1905. do 1914. godine rezultat je prevlasti agrarnog gospodarstva, velike etni?ke homogenosti stanovnitva te postojanja srednjeg i imu?nijeg sloja seljatva kao posljedice procesa stratifikacije koji je zahvatio hrvatsko selo na prijelazu XIX. u XX. stolje?e. Stranka se irila vrlo teko, uz iznimne napore ?lanova Glavnog odbora, napose predsjednika i ideologa Stjepana Radi?a, te velikog broja suradnika na terenu. Tijekom prvog desetlje?a XX. stolje?a ?itavi prostor ludbreke Podravine, osim samog sredita Ludbrega, bio je ispresjecan mreom ogranaka HPSS-a. U tom kontekstu mogu se objasniti pet uzastopnih zastupni?kih kandidatura predsjednika HPSS-a, Stjepana Radi?a, u kotaru Ludbreg gdje je njegova pobjeda na parlamentarnim izborima, unato? pritiscima, nedemokratskim postupcima reima te nepovoljnom izbornom zakonu ve? unaprijed bila izvjesna. Me?utim, realno gledaju?i, selja?ki pokret bra?e Radi? do 1918. godine nije mogao posti?i znatniji politi?ki uspjeh na nacionalnoj razini jer je izborno pravo u Banskoj Hrvatskoj imalo tek 2% stanovnitva.
Izvorni znanstveni rad / Original scientific paperIvan?ica Je