»LEGRADSKA I MEĐIMURSKA KAPETANIJA« - DODACI VOJNOJ SLUŽBI NIKOLE VII. ZRINSKOG

Sredinom 17. stoljeća, nakon što Kaniža pada u turske ruke (1600.), Nikola VII. Zrinski (1620.-1664.) i njegov mlađi brat Petar (1621.-1671.), suvlasnici Čakovečkog vlastelinstva pod čiju upravu spada gotovo cijelo Međimurje, organiziraju zaštitnu zonu na novonastalim krajinama. »Pjesnik i vojskovođa« od 1638. skupa sa svojim bratom, a između 1649. i 1664. sam upravlja obranom teritorija između Drave i Mure; nakon njegove smrti ovu zadaću preuzima njegov brat Petar. Braća Zrinski osim svoje mnogobrojne privatne vojske, kao »kapetani Legrada i Međimurja«, na teritoriju između dvije rijeke zapovijedaju i garnizonima koji su održavani od strane Habsburškog vladara. Ovako nastaje zasebna obrambena zona u okviru krajine koja je bila »stavljena protiv Kaniže«, slična natkapetanijama slavonsko-petrinjskog i hrvatsko-primorskog generalata. Primarni izvori koje koristimo za ovaj studij trebaju dokazati da su Legradska i Međimurska kapetanija izvorno bile dvije odvojene organizacijske jedinice, koje su zbog učinkovitijeg upravljanja spale pod upravu jednog kapetana, i počinju se nasljeđivati u obitelji Zrinski. Pošto Nikola VII. Zrinski nakon što dobija titulu bana, zapovijeda i krajiškim utvrdama na obali Kupe, kao i garnizonima Szécsisziget i Novi Zrin koji se nalazili sjeverno od Mure, početkom 1660-ih godina upravlja ljudstvom koje broji gotovo dvije tisuće kraljevskih vojnika.

Izvorni znanstveni radFerenc Végh
Preuzmite temuStranice 059-070.pdf

32 Prosinac 2017.
31 Lipanj 2017.
30 Prosinac 2016.
29 Lipanj 2016.
28 Prosinac 2015.
27 Lipanj 2015.
26 Prosinac 2014.
25 Lipanj 2014.
24 Studeni 2013.
23 Lipanj 2013.
22 Siječanj 2013.
21 Srpanj 2012.
20 Studeni 2011.
19 Lipanj 2011.
18 Studeni 2010.
17 Lipanj 2010.
16 Prosinac 2009.
15 Lipanj 2009.
14 Prosinac 2008.
13 Lipanj 2008.
12 Prosinac 2007.
11 Lipanj 2007.
10 Studeni 2006.
9 Svibanj 2006.
8 Studeni 2005.
7 Lipanj 2005.
6 Prosinac 2004.
5 Lipanj 2004.
4 Studeni 2003.
3 Lipanj 2003.
1 Veljača 2002.